
Mislim, pogledajte samo, aj' čak da ne uzimam ni devedesete godine u obzir, šta smo sve proživeli u zadnjih, eto, osam godina. Mislim ovo je toliki idiotizam, mislim na ovo... šta god da je... tranzicija... demokratija... poboljšavanje društva... budi tolerantan... mislim ljudi, potpuni kretenizam, ali potpuni... samo pogledajte letargiju koju smo dobili, koja je nekako povezana s nadom... hmmmm... mislim te dve stvari uopšte ne idu zajedno... ok, moraš da imaš nadu da bi opstao u letargiji... ok, ok, moja greška, ali opet... pa to je suludo. Imaš naciju, da izuzmem sad neku globalnu priču i Amerika je prozak nacija, koja ne zna "di tera, be". Svi sad kao nešto radimo negde... mislim ko uopšte ima sreće da radi, a ne da ga izdržavaju roditelji, i borba... mislim koja borba... kad sam već kod tog izdržavanja od strane roditelja, znate li vi koliko ljudi koji imaju preko 35 godina izdržavaju roditelji... ajoooj, nisam verovao, dok nisam čuo gomilu priča od nekih ljudi... ludilo. I ko je sad tu kriv, ta "deca". Ne, njih mogu samo da okrivim što ne vide koliki je svet i šta se u njemu može, ali za ostalo krivim roditelje, jer ovo za svet, ipak, bar po meni moraš da otkriješ sam, šta god da su ti rekli. A kažem, i ovi koji se kao bore... koja borba... mislim svi imamo isti onaj osećaj posle nekog vremena da si tu zato što primaš platu i posle sebi možeš da kupiš nešto. Eto, to je sve. Evo, nek dignu ruke ljudi koje ispunjava posao... ajde, dignite... niko, a? A vi gospodine, tamo... aha, vas ispunjava... ok, čime se bavite... kažete građevinski preduzimač... odakle ste?... iz Bjeljine... shvatam... Eto našli smo jednog. Ne želim da pričam o potrošačkom društvu, nego bukvalno o klasičnoj navlaci. Navukli te, ovi iz banaka, marketinških agencija... baš ti, gde su malo bolje plate, još da ti njih juriš da ti daju posao koji te ne ispunjava... hmmmm... vidi ti to, kao, bre, neki narko dileri...
Pričam se baš nešto sa ženom, pre neko jutro, i kao tema sport. I dođemo do zaključka. koji, bre, sport?! Kakav sport. Hoćemo prvo u većini ljudi, ne kažem svi, koji prate sport. Evo, aj' ti devojčice iz trećeg reda... da, da ti, u žutoj majici... koji sport voliš... tenis... divnog li čuda... ok, i kad si počela da ga pratiš?... aha, i trenirala si kad si bila mala... koliko?... dva meseca... ok, ali kad si počela da pratiš tenis kao sport?... ovo sa uspehom Đokovića, Ane i Jelene kažeš... ok, ok, a koji si sport pratila pre tenisa... stani, jel' mogu da pogađam... mogu?... hvala... hmmm... košarku i omiljeni košarkaš ti je Marko Jarić, jer tako?!... pogodio saaam... ne, nisam vidovit... ok, aj' samo još jedno pitanje... jel' znaš ko je Kićanović?... ne znaš... dobro sedi, i puno ti hvala... draga publiko, šta smo dokazali ovim uzorkom, ovom nam prelepom devojkom, koja redovno ide na košarkaško teniske nam događaje... ama baš ništa. Tu i dolazimo do naših nam dragih sportista... mislim ovde

Gde je poenta ove moje priče? Pa ako niste primetili, moje priče ni nemaju neku poentu, samo moje, i naglašavam, moje viđenje stvari, i ništa više. Evo, ako me ljudi budu pamtili po nečemu, nek to bude po ovoj rečenici "U svetu postoji mnogo laži, izaberi jednu i nek to bude tvoja istina". I zato se ja bavim isključivo lažima... hahaha... ovo se ja nešto smejem sam sa sobom. Pogledajte, gore sam se dotakao nebitnih tema, pa se opet čovek zapita. Taj Kićanović je igrao košarku jer ju

Jel' ste primetili, da više ni ne vidimo šta nas nervira? Da kreneš u dan, i misliš da te nervira kolega, ili onaj lik u basu, ali ako se malo bolje zapitaš, jel' te oni stvarno nerviraju? Ne znamo zašto smo nervozni... zaboravili smo... više ni ne znamo zašto smo se prvi put iznervirali... hehehe... razmislite o tome, ali mislim da tu ima nešto... i onda je došla letargija... a nada, nada ipak umire zadnja... hahhahahahha... zaboravili zašto smo se iznervirali??? Zamislite vi to... a vidimo to isto, svaki dan... servirano, svaki dan, a mi zaboravili... eeeeeeeee... odo'...
http://www.ted.com/ , za one koji vole da slušaju gluposti drugih ljudi...
Odbojka Kićanović Slavnić - za one koji bi da se podsete, i one koji nisu nikad videli...
A sad nešto da se malo opustite ljudi... nema nikakve veze s ovom prethodnom pričom... uživajte... Jurkeeeee... yeaaaaaaah:
http://www.youtube.com/watch?v=KJkoBH68njQ
1 comment:
Putuj druze! Sve pare baci na put u brazil... a posle kad skupis pare za novi TV sjebi tu lovu na put do berlina... A posle u Egipat na neki paket aranzman...A posle u Mexico, a kad si vec "blziu" idi u New York ali leti posto tad mozes da spavas u parku... I onda dodji u Srbiju... I voli sarme, i rakiju, i exit, i vops utorkom na klupici i fuka sa komsom, i smrad pljedzi na festivalu piva, i mamu sto vapi da ti napravi sendvic kad ides na avalu, i bivse ortake sto sretnes usput... Ne znam za Srbiju, al Beograd je pored svih sranja jedan divan grad! A ta sva sranja i demokratizacija, i nacionalizacija i tranzicija i svakakva razna cija ne vrede ni pisljiva boba kad ja taj dan ustanem i skuvam si nasu turku kafu, pa posle kod mame na suljpa il sarme, pa posle na vops sa komsinicom pa pre kojeg god kluba di se izlazi ako ces da budes in bocu vina, mozda neku vecerinku uz svece i sve ostalo, ili na kraju krajeva samo pikanje fuce na SP sa osobom koju volis najvise na svetu.... ili rostilj na vikendici ili svasta nesto...Mislim sve si ti u pravu, al puno se lepih i posebnih stvari desava mimo toga... Al da bi to osetio u ovoj jebenoj zemlji seljaka na brdovitom balkanu, treba da odes...barem na kratko...ako ti smeta tu gde si pali odatle, jos uvek je Zemlja velika...al posle svega i svacega hteces da se vratis kuci i sva ta sranja sto te muce nece biti bitna u poredjenju sa ruckom sa sestrom, ili pijancenjem sa drugarima... Kad neko tako prica o Srbiji ja kazem idi gde mislis da je bolje pa onda reci...
Ljubac jedan veliki gastarbajterski
Post a Comment