Saturday, September 26, 2009

Hoću i jaaa!!!

Koliko vidim pred nama su dva puta što se tiče naše države, naroda i kulture. Tako su nam predočili, da trećeg i nema. Šta više, nema ni ovog drugog, već samo jedan koji nam se propagira po ceo dan i udara na sva čula koja imamo. Jednostavno je toliko glasan taj put da nisi ni sposoban da vidiš neki drugi. Zvekeće se na sva zvona i na sav glas. "Idemo, idemo, idemo... Tamo smo, to je bolja budućnost, to je rešenje, tu je srž tamo je bolje.... tim putem krenimo!!! Tamo negde nas čeka bolja budućnost!". I tako svaki dan. Samo jedan put, a to je put ka Evropskoj Uniji ili Evropskoj Zajednici, kako god! To je to! To je rešenje! Idemoooo... Ali nema kraja toj priči. Svako nam je priča, ko god da je kao nešto bitan u ovoj državi ili se samo pojavljuje na TV-u. I to nam baš prodaju priču kako znaju i umeju i ne biraju se sredstva. Od političara i toga da je to taj put, preko "medijskih" ličnosti koje nam pričaju kako je tamo, do onih koji su tamo i naši su i nešto su "uspeli" i koji tačno znaju kako je tamo i da je to put za sve nas.

Tamo nas čeka ovo i ono, lepote zapadne kulture, putovanja, nema viza, školstvo... tako da ću i ja, jebeno, uskoro moći kao da odem u Berlin, London, Pariz ili gde god, i da postanem doktor nauka, tek tako. Ono, kao, ludilo. Odem i oni samo mene čekaju. Takav sam utisak stekao dok gledam i slušam sve te slogane koje nam govore. Vrh! Vrh! Vrh!!!! Sve vreme je neko zezanje, narod se veseli, žene su lepe, muškarci su pametni i uspešni, tako kažu. Ludilooo! "Hajdemo svi u Barsu, a posle toga na Ibizu... ali treba da uđemo u Evropsku Unijuuuuu!" "Come join the party" peva iza toga vesela nam Madonna u svom najnovijem hitu koji ima isto sve kao i onaj pre toga, samo je malo drugačiji. Čak joj i "triler" u pesmi počinje stalno na istom mestu, ako malo bolje slušate. I mi svi za njom pevamo "We will join the party!!!". I skačemo i đuskamo, kao na onim njenim spotovima od kojih čovek može samo da bude "veseo" ili da dobije epileptični napad. Ali to nas čeka, to je to što se priča, to je to što "Svi mi želimo". "Yeeeeaaaah, dude! "MTV, Coca-Cola and Madonna are the weapons of the New World Order!!!" E, to ja kažem, i imamo potpuna autorska prava nad ovom rečenicom. Idemoooo!!!

"Ne treba ti keš, odrekni se svega svoga i pridruži nam se...", a mi odgovaramo i pitamo "Jel' ovo sve za nas? Jeste, jeste, to je sve za vas..." i klopamo to sranje. Sećate se onih ludačkih redova pred McDonald's-om kad je stigao u Srbiju? Kakvo ludilo. Gurali se i tukli da bi gurali hamburgere u sebe. Ali ima lep ukus, šta ćeš. Koji kurac Leskovac i njihovi ćevapi!!! A Cocu ne treba ni da pominjem! Samo ime kaže da je uz Coca-Colu sve bolje."To je piće koje osvežava i čini život boljim. Čim je popiješ ZABAVA POČINJEEEE!!!!". Tako bar kažu na reklami. Leti hladi, zimi ti smuva ribu ili tipa da te greje. Kažem, koliko je to lepo ludilo. Jedva čekam da uđemo u tu Evropsku Uniju i da počnemo da živimo taj više "normalni" život koji nam toliko obećavaju. Nisam samo skapirao da li ovi ljudi iz te Evrope uopšte žele da nas prime i podele to sa nama? Taj lep život. To nikako da skontam. Čas hoće, čas neće, bar to ovi naši kažu. Nikako da skontam, ali koliko sam ukapirao još par puta da odradimo neku šljaku za njih i eto nas, upali smo. Ma nije to ništa za nas, ima da odradimo to, šta god nam kažu, i onda počinje žurka zvana Evropska Unija. Samo mi nije jasno šta su oni sad počeli da se žale na istu i da sad jedu po McDonald's-u po mesec dana, da nam dokažu da možeš da rikneš ako to uradiš, kad su to nama oni prodali? To mi nikako nije jasno. Sad se oni nešto bune, a treba da im se pridružimo u tom sve opštem veselju i radosti. "Sreća, sreća radoooooost..."

A onda Ferguso kreće da jebeno živi. Tako sam ja to skontao. Primaju me u Evropsku Uniju, ja uzimam malo stvari, šta god mi pod rukom, i čisto onako, krećem na put oko sveta. Sedam u neke nenormalne vozove, a mogu i avionom za 2 evra ako treba. Pičim, izlazim iz voza usred Berlina, a tamo gej parada na kojoj je ludilooo! Svi se zezaju, karaju, skaču, veseli su... nema više mraka, nema više "proklete" Srbije, već svetla šljašte i gruva zika, i svi su mladi i lepi. Onda odem malo i završim neki doktorat koji mi oni plate da završim, kao što planirah, pošto kod njih niko neće u školu zbog silnog zezanja. Upadam u neku suludu firmu, gde su svi gotivni i meni "slični". Plata, koliko oš, šalimo se, zezamo, posao je zabavan. Što se kaže "Dobra je ekipa na šljaci. Opuštena." Putuje se za Hong Kong kad moraš, ali nije teško,nego sedneš, sve plaćeno, a tamo... Naravno, ludiloooo!!!! Vratim se gajbi u... šta god... Pariz, primera radi, jer mogu da živim i tu i tamo, nije bitno, nema viza, radnih dozvola. Nema!. Tamo imam gajbu koja je skroz... modernaaaa, kao u Cribs-ima. "This is my (Ferguso's) Crib. Welcome!" Čeka me opičena žena, sva vesela i nasmejana, jer frke nema, ima se, može se. Sve to za jedan tet i pirsing više.. A deca već imaju svoje tripove. Tipa da budu "skakači po zgradama" ili skydiver-i, šta god u tom momentu MTV propagirao i rekao da je "coooool". Čak im se i ja pridružim, jer sam i ja u modi, a žena mi hoće "štiklom kroz vrata" i to sva onako u crnom i koži. Naravno da se može tako, svi poštuju moju privatno i moje porodice. "I koga briga šta ja radim van posla!". Do jaja!

Tamo ne moraš da budeš ovo kao elektroinženjer, mašinac, pravnik, advokat... Ma jok, bre! Tamo se završi, ako želiš da budeš u biznisu, neka škola za Business Trlala, šta god, upadaš u firmu i ćao. To je ako želiš to, ali ne moraš uopšte ustvari ni da radiš, već stvarno možeš da živiš od svojih izložbi ili od tog svog benda koji svira dub. Stvarno je tako! On, imaš svirku jednom nedeljno i baš te briga. Ti voliš taj bas "you are addicted to bass". Šta više, i kredit otplaćuješ od toga, a posle možeš na snowboard preko zime. Jebe ti se! I ti i tvoja devojka koja se bavi instalacijama. Ali šta da se radi, spojla vas je ljubav prema planini, i možete to da povežete. Kako lepo. Prosto se topim pred tom slikom. Što to ja nisam imao kao mlad? "Zbog proklete bivše vlasti!". Tako bar kaže ova nova vlast.

A znate šta je najbitnije kod Evropske Zajednice? To što ćemo svi biti besmrtni, verovali vi ili ne? Kako, pitate se? Ne znam, ali tako sam ja ukapirao, preko medija koji nam preporučuju taj put! Svi smo besmrtni i baš nas briga za sve, nego udri brigu na veselje!!! Zauvek ćemo biti mladi, lepi i radosni!!!

A oni drugi putevi... hmmm... većam ih zaboravio pored ovog! Samo da dobijemo te vize i ne treba nam više ništa! Hoću u Evropsku Unijuuuuuuuuuuuuuuuu ili Zajednicu, kako god!!!

Tako sam ja skontao taj jedini pravi put put koji se nudi, a vi?

P.S. Jedan pametan čovek reče "Prvo moraš da vidiš ono što se već vidi, da bi mogao da vidiš ono što se ne vidi". Taj pametan čovek koji to reče sam ja. Sad sam besmrtan... hahahha

Tuesday, September 22, 2009

Od 9h do 17h

Poštovani članovi ludnice u kojoj živimo, poštovanje! Poštovanje na hrabrosti koju pokazujete svaki dan suočavajući se sa raznim u potpunosti nerazumnim problemima u toku dana. Poštovanje na smelosti da uopšte krenete u dan i kad vam se ne ide, kad vam se ne ustaje iz kreveta. Poštovanje na pokazivanju lažne snage da prebrodite taj isti dan. Poštovanje na lažnim osmesima koje upućujete drugim ljudima da ne bi dolazilo do, stvarno, raznih problema. Poštovanje što uopšte ustajete ujutru iz kreveta i krećete da se borite sa samim sobom i sa drugima. Stvarno, moje duboko poštovanje.

Ovde bih mogao bukvalno i da završim ovaj tekst sa iskazivanjem poštovanja, Stvarno bih mogao, ali bi to onda bio jako kratak tekst (rekoh u sebi HE). To "HE", kao jedan mali osmeh koji sam izbacio u sebi, a koji je ostao od one životne radosti koju sam nekada imao, ako sam je i imao. Ili je to bila dečija naivnost, više ne znam ni sam. Evo, kada ste poslednji put ustali onako orni i radosni i krenuli u dan? Napravio sam malu anketu i ljudi koje sam pitao, iskreno su mi rekli da im se to toliko retko dešava, da se više ni ne sećaju. A i kad im se desi, da ih to uplaši, a ne ohrabi, jer kao da je to neko novo osećanje koje nisu do sad doživeli. Kažem "Kao", ne da ga nisu doživeli. Manje više to "Kao" je postalo baš standardni deo našeg života, i to toliko da mi ustvari "Kao" i živimo. Odakle mi sad ovaj nihilizam? Nije nihilizam, nego jedna od životnih istina. Zvučaću ovde sad kao David Icke, sa sve nekom teorijom zavere, ali nama neko stvarno crpe tu radost, koju bi prirodno trebali da osetimo, bar na kratko, u toku jednog dana. Samo malo... samo na kratko... ali ni toga više nema. Opet, nije nihilizam, tuga je.

Što se mene tiče, pretvorio sam se u lažni osmeh, lažnu nadu koju dajem sebi a i drugima, čisto da bi bilo nade. Potreba. Gledate oko sebe i šta vidite? Sad kad je krenuo novi Veliki Brat, stvarno imamo kepece i bradate žene, kao što sam pisao u prošlom tekstu. Šta se samo desilo evo u poslednjih nedelju dana, da se ne vraćam , šta se samo desilo u poslednje dve decenije. Čovek odsekao sebi ponovo prst! Taj će stvarno na kraju da se zapali, a nema nikoga da mu pomogne. A moli za pomoć! Moli! Ispada da smo mi neki narod koji voli da bije strance po ulici. Francuze, Australijance i još se čovek zove Džejms Braun.... Mislim stvarno! Nije to istina. To se dešava svuda u svetu svaki dan! I u "demokratskim državama". Preselili cigane, pa je tu sad frka jer im je "daleko posao" i "hoće da budu u centru grada". Alooo, bre!!! Tu su neki gejevi, koji ponovo traže svoja prava! Brate mili, pustite ih da traže. Molim vas! Nek mašu zastavicama ili nek đuskaju goli. Nek se, bre, obese za jaja, ako žele! Šta to mene briga. Bole me k.... i za njih i za neke malinare koje spominju po studiju B. Da li su bitniji malinari ili gejevi?! Koja je, bre, to emisija?! Koja je to tema?! Koga to neko ovde zajebava?! "I braćo gejevi, molim vas, što vi morate da održite gej paradu baš u centru grada? Šta fali jebenom Ušću? Jel' to mom Novom Beogradu nešto fali?!" I eto upadosmo u pogrešnu diskusiju, o'ma! Instant! Sad se ja ljutim kao građanin Novog Beograda i smatram da su gejevi, time što neće da održe paradu kod nas, mene stavili da budem građanin drugog reda pošto živim na Novom Beogradu. Eto vam pogrešne premise i eto vam nereda. Kontate? Ne? Pa i to je ok, ako se ne kontamo. To su ljudska prava. Da možemo i da se ne kontamo. Što bi vas neko iz Obraza skontao? Nemaju pravo da vas biju, ali imaju pravo da vas ne kontaju. A imate i vi pravo da zagušite centar grada, da bar zajebete ove iz kruga dvojke, da nemaju gde da parkiraju. A da, vi ste iz kruga dvojke. Zaboravio sam. Izvinite. I eto, sad sam ja uvređen zbog Ušća i osećam se kao građanin drugog reda zbog toga. I to nije uredu. Niko o mojim osećanjima ovde nije razmišljao... hahaha... A koliko to tek suludo zvuči?! I ladno su me upleli u celu tu sad priču.... Nećuuuuu.... Koliko su to sve nebitne priče... Toliko nebitne! Evo, meni je žena trudna, niko je ne jebe 5% zbog toga i nema ama baš nikakva prava zbog toga. Može u Opštini preko reda, ali samo ako je puste drugi ljudi. To je sve. Hajde onda trudnice, dignite ustanak!!! Zakrčite grad!!! hahahha... "Mali naduvani baloni, zakrčili grad", u vestima u 20h.... hahaha... Šalim seee, dragaaaa... Najeb'o sam zbog ove šale...

Ali znate li šta mene zanima, a nisu rekli nigde. Jel to Telekom opet izbacio, baš u ovoj nedelji suludih vesti, preko prsta, Francuza i gejeva, novi tender za fiksnu telefoniju?! A?! O tome nema priče?! A para vrti, gde burgija neće. "E, Srbine, počeši me, svrbi me..."

Stvarno duboko poštovanje, što uopšte, vi ljudi koji radite svaki dan od 9h do 17h ustanete ujutru i odete da vas neko bukvalno jebe u zdrav mozak... Vama moje poštovanje...

Monday, September 7, 2009

Cirkus

Dobar dan i dobro mi došli u cirkus Ferguso!!! Ovo je prestava u kojoj možete videti kepece i bradate žene, najjačeg čoveka na svetu čika Gagu i najmanju kučkicu na svetu Lukeziju. Prestava u kojoj se ogledala krive, a šipke postaju žive. Putujući cirkus, sa sve prizvukom velike depresije sa početka prošlog nam veka i još jedna mala pustinja. Klovnovi i bradate žene se vrte u krug, a i Urke Plavi je stigao iz Španije, i fura isusovku. Ima li toj prestavi ikada kraja, da vam kažem - ne znam. Ali znam da je tu ringišpil, da je kruška za udaranje tu, koja čak i ime ima, Glavati je zovu, i svi je udarati vole. Pa gde još te kruške ima na svetu ovom, osim u izgubljenim otpadima koji čuvaju smeće putujućih cirkusa. Po koji se Ruski medo može naći, ali o njima kasnije... hahahaha... Otpad duša, tu sam ja veliki, i svako mora da me sluša!!!

Baš nešto sinoć razmišljam i kažem sebi, koje si ti, bre, ništa! Ali ono, baš, ništa! U svojoj glavi veliki, a tako mali. I bi sve u redu kad rekoh to sebi. Da ne poverujete! Kažeš sebi "Tako si bedan, i mali..." i onda, sve u redu?! Nikakav bedak ili tako nešto, šta više. Olakšanje! Koliko mi je trebalo do toga da dođem, ne mogu vam ni objasniti. Teško je, bre, sebi reći da si niko i ništa, i da je sva veličina samoga sebe, samo tvoj trip. Baš teško ili je možda meni bilo teško, ne znam. Mislim, od onih sam ljudi što je uvek želeo da bude super heroj, pa možda zbog toga. Ali sinoć... "Ferguso, shvati da si ti niko i ništa i budi i srećan i zadovoljan i sa ovim što imaš..." i ništa. Nije uopšte bilo tako strašno. Samo sam pridodao i "... potrudi se da ostvariš želje..." na sve to, i bi sve u redu.

Ne znam dal' me razumete, ali iskreno i baš me briga. Eto još jednog odgovora na neka moja pitanja. Baš me briga šta vi mislite o tome svemu! Zar je moguće da je super ego popustio, i da mogu ovo da kažem?! Da savest i te prejake kočnice odoše?! Ko će ga znati, možda je to samo trip. A znate li šta je lud trip?! Kad ste oženjeni. Majke mi! I još kad čekate dete. Evo, to se meni baš upravo dešava, tako da i cela moja prethodna priča možda ima veze baš sa time. Pitam se, pitam se... ??? Evo, ovo je moj opis braka i čekanja tog deteta da dođe na svet, za sve ljude koji su ikada probali halucinogene droge. Za ostale, izvinite, nemam tako dobar opis. Znači brak i čekanje deteta je kao da ste žena i ti zaboli po esid i onda ste neko vreme čekali da vas proradi. Krenuo je rad, ali nikako da se odluči kuda da krene. Niti bad trip niti good trip, nego nešto u potpunosti između. I sve vreme ludilo! Oboje bi iz svoje kože da iskočite, ali ne može, batko! A sa druge strane, to je to, i što bi iskakao iz kože?! Šašavo...

Hajde ljudi, upadajte u cirkus Ferguso... kažem vam, ko nije dobio pljugu od bradate žene, taj nije nikada ni dobio pljugu!!! hahahaa...