Friday, July 31, 2009

:)

Što bi bilo sad gotivno, ono... na moru sam i to baš neko ludilo. Tipa Maldivi, neki Bali i tako nešto. Znači, beli pesak koji se spaja sa tirkiznim morem. Mali, ali jako mali i lagani talasi.Tišina, presijavanje svetla i ja u plićaku sedim, držim neko pivo u ruci, i gledam isto ono tirkizno more. Nikog nema oko mene. Tišina potpuna. Prelepo, ali stvarno prelepo. Evo, sedim, pišem i osećam te talase koji prelaze preko mojih stopala i nežno ih maze. Zapalio sam i buksnu dobrog tiša, i sad je sve ok. Napokon sam stigao. Posle koliko vremena, ali to me nije briga. Potpuni reset mozga istog momenta kad sam shvatio na kakvom sam mestu. Buksnata me radi, i sve prelazi na još luđi oblik lepote. Divljina mira koja me obuzima. "Neverovatno, stvarno, neverovatno!".

Izlazim ispred svog bungalova, koji se nalazi iznad mora, a spaja me sa obalom samo jedan prelepo napravljeni drveni mostić dugačak 150 metara. Ali nije ni potreban da nema ove posluge koja dolazi, jer bi tu daljinu i ovako mogao da prepešačim koliko je voda duboka, to jest plitka. Da ne veruje čovek. Mnogo, bre, ljubazni ovi lokalni ljudi. Stalno osmeh na licu i stalno tu. Ali ne ono kao Iznogud, da će da me zajebe, to mi je čudno, nego običan lepi osmeh. Mislim, juče me je lik pitao da li može da mi obriše cvikere za sunce. Ostadoh nem. Znači njemu je posao da toliko brine o meni?! Da ne veruje čovek. Evo sad kopaju bazen. Da, da kopaju bazen. Kako ih ne mrzi da mi svako jutro iskopaju bazen ispred bungalova u moru?! I ovako to rade svaka dva sata, pošto ovaj nestane posle toliko vremena. Ko ga baje, na ovo se čovek može navići. Hehe... Iskopali su ga, sad mogu da skočim u vodu sa stepeništa. Voda je predivna.

Pazi kad sam se totalno dobro setio da povedem ove tri devojke. Mislim stvarno su ok, i vrede para koje sam dao da povedem i njih na odmor. Ni jedna od njih nije glupa, jako su čak i obrazovane, sofisticirane, duhovite i krajnje lepe. Što da ih čovek ne povede, posebno kad ti sve tri svaki dan dudlaju karu. Hahaha... Genijalno. Mislim pogledaj Moniku. Crnka, kao živa vatra, jebem ti život. Kako volim tako male, što se kaže, nabijene žene, sa velikim sisama. Kako joj se samo koža presijava. A kakva je za guženje, jebem ti kevu. Mehiko girrrrl... hehehehe...A vidi , molim te, Perlica! Kako samo sedi, lepotica jedna plava. Kako je nežna ta koža. Kako ona samo to lakira nokte, bezobraznica jedna... hehehe... Ali ipak najviše cenim njenu osobinu da obožava analni sex i svaku BDMS perverziju svetu poznatu i nepoznatu. Poludela Nordijka. A poniznaaa! Željna da joj narediš, željna da te sluša. Stvarno, vrh!!! Razvaljivanje bulje. Divi je ova poludela zvončica, Limen. Pozitivno odlepljena Južna Afrikanka. Kog je, bre, ona porekla?! Ona mora da je neki sulud miks crnog i belog. Iskreno niko nikada mi nije tako pušio karu. Hahaha... Stvarno, do grkljana. Ali zato jaka. Baš odaje snagom, a što voli da smara Perlu... ludilo!! I beli pesak, tišina i more. Ni one ništa ne pričaju. Malo onako, ali se vidi da uživaju. Sve tri mogu da me kupe, a odlučile su da idu samnom, jebu me ili kao jebem ja njih, ali više one mene, moram priznati. Treba se dočepati kurca, na ovoj vrućini, kad vas je tri. Hehhehehe... I još kao plaćaju sve ovde, jer sam ja platio put. Ludilo!!! Ne, ne... ludilooooo!!!!! A kad bi samo nekom mogao da opišem ceo trip kad se karamo u moru svo četvoro... sad nekom o'ma da ispričam... Ma što bi nekom i opisivao. Uživaaaaaaaaaj Fergusoooooo!!!! Usralo teeeeeeee...

Zaboravih da sam u sobi i pišem sve ovo?! Ma ko ga jebe!!! Tamo sam.

Tuesday, July 28, 2009

FOX GET A LIFE

Jel' gledate sitkome? Znate, to su one kratke emisije, koje gledamo i posmatramo život nekih neverovatnih ljudi. Stalno neka pitanja, neki razgovori... "Da li sam trebala..."... "zeznuo sam ženu i sad sam ja gotivan sa decom..." i to je manje-više radnja svake od takvih emisija. Neverovatno gotivni razgovori, prepucavanja niokočega, lepi zapleti, i uvek odgovor na neku zadatu temu iste nam drage porodice, u roku od 25 minuta. Problem rešen za 25 minuta. Vrh! Žena je obično plava, i ako niste primetili, svaka američka domaćica nosi džemperćiće. Jeste li samo primetili kako je tako nežna, a opet jaka ta američka domaćica. Podržava svog muža i prestala je da radi zbog porodice. Uvek velika kuća, koju treba očistiti, deca o kojoj treba brinuti... ma ludilo. A kao muškarac.!? Pa ti samo radiš po ceo dan, ali si i sa decom, i sa ženom, imaš vremena za sve, čak i za odlazak sa drugarima svake nedelje na superball, ili ga gledate kod kuće i pravite roštilj, u nekim besmisleno velikim roštiljima. Okreće se burger, okreće se priča, polagano se živi život, i pivo se polako cuga, a ne iskapa. Priča je opušteno poslovna "Kako na poslu Bobe?", a Bob odgovara "Nije loše, baš sam sad", pa onda , šta god, i onda se svi smeju, dok jedan sa strane uzima cug piva, i kao " ha..." Iz krupnog kadra, na onaj kako god se zvao kadar, kad se kran diže i sad vidimo celu porodicu. Sve te divne američke poštene porodice. Kamera se udaljava, polako, kreće odjava, vidi se već i drveće, lišće, ograda se beli, kuća je velika, vidimo komšije, vidimo samo to malo mesto. To malo mesto Američkog sna i odjavna špica. Muzika već ide. Kraj. Imamo i vezije gde se svi razvode i bore i nalaze, ali to su već ozbiljne serije.

"Mož' tako, al mož' i i ovako". Vi ste neki gotivni stažisti ili ste studenti, ili neko malo radi , a ostali ga pomažu, ma bilo koja generacija. Sve je ok, završili ste srednju školi, pijete pivo. Neko malo mesto i ko je popularan, ko nije. Ona sa cvikama postaje najlepša, ali i zloća, koja joj je na fizičkom podmetnula nogu, i uništala debeloj kravi sa cvikerima da ostvari san, je ipak dobra i miri se sa cvidžom. Ili ste sestre, brat i sestra... ma koja god kombinacija. Možda neko živi sa roditeljima, a možda neko ne, ali na kraju se svi smuvate sa svima, i sve je ok. Može i mlađa verzija, kada ste svi u srednjoj školi, i imate probleme kao dete u Srbiji od 5 godina. Rešava se! Jedan je probao travu. Svi se bore za njega. Pomažu mu, ali on ima bogate roditelje, koji mu svaki mesec na račun stave 1000000000000 dolara, ali on je nesrećan, i zato je uzeo dim trave na žurci. I prijatelji, pop i pas, sveto trojstvo slova P u sitkomu, ga ližu i govore da će sve biti ok. Ili još neverovatnije, kad ste mlada veštica, ili mladi vampir koji se bori za prava demona, ili ubija iste, ali i porodični problemi su na prvom mestu, ima mesta i za drugare koji ne kontaju da ste polu čovek, polu jazavac... zar je bitno? Različitost! Naravno, sve ovo postoji i u crnačkim ili ti američko afričkim ljudima ili kako god, meksičkim, ali američke verzije koje su ti ljudi i smislili i naravno, nema još u kineskim, ali.. svuda ima i jedan mali azijatskog porekla. Taxi vozač je iz Pakistana... toliko o tome. Eh zaboravih, sad je totalno ok da budete gej, tako da ni te manjine nisu zapostavljene. Serije u potpunosti o tome kako je gotivno biti zgodan, mlad i perspektivan, i pušiti džordana ili žena ženu gleda kao meso. I taxista je i dalje Pakistanac...

Nema kraja ta priča, ali stvarno. Kako god obrnete dobijete jednu drugu priču. Fenomenalno! Od svih ovih verzija, evo je moja. Ja sam jedan glupi kreten, koji živi bogu iza nogu, koji će posle srednje da završi u istom tom gradu ili će u najboljem slučaju da postane malo bolji lik, ako završi community college, i ako se zaposli u banci i provede na šalteru ceo svoj život. Imam gajbi debelu ženu od 150, a ni ja nisam bolji, šta više i gori. Deca me mrze, i gledam TV i jedem neku zagrejanu porciju nečega iz mikrotalasne. Skupljam pare, da sa ovom ženom koja nije normalna, jer radi dve smene u nekoj kafani, odem u Evropu kad budemo imali 200 godina. Ako se razbolim i nemam socijalno mogu samo da umrem. Kuća je moja kad napinim 75 godina. Imam sestru, ona se razvela i živi u Njujorku. Ima 42 godine i još otplaćuje studentski kredit. Ona je prva od naših koja je otišla odavde i završila fax. Nema dece, i odlučila je da bude veganac, ne vegetarijanac, nego veganac. Znači živi na šargarepi. Radi jogu, i trči i druži se sa istim takvim drugaricama, osim moje žene, sa kojom priča preko telefona po ceo dan, a i moja žena sa svojom sestrom, koja je udata ali bi me najradije udavila na spavanju, mislim ovde na svoju ženu. Predugačka rečenica, da sam se i ja zbunio ko je tu ko?! Ima dete, ali muž se već oženio, pa je zgodnije da budu kod njega u kući, ali smo u super odnosima, nakon što mi je zajebao sestru za očevu i majčinu kuću, koju smo jedino imali u vlasništvu, pored, naravno tostera. On je profesor na Prinstonu. Htela je daleko, nije stigla nigde, ako mene pitate. Ali živi se...

Obožavam sitkome, stvarno, ne lažem, više mi se sviđa ova prva njihova priča, nego ova moja i gledam FOX GET A LIFE po ceo dan... znam čak i raspored emisija... kablovska je i meni omogućila, bar i ja da vidim taj san... američki san... Jedino, pored te situacije u kojoj sam se ja našao sa sitkomima mi je nejasnije "muškarci znaju zašto" za Jelen pivo. Zašto?!

Monday, July 6, 2009

Nego, kako ste mi vi?

E, kako ste mi ljudi? Baš vas onako iskreno pitam. Znam da je jako teško pitanje u ovo vreme, ali eto, ako imate odgovor, napišite. Jednom sam tako pitao jednog od najboljih drugara "Kako si?", a on me u čudu pogleda i pobeže. Do tad nisam ni znao koliko su ljudi zatvoreni. Ako ne možeš najbliže tako nešto da pitaš, ne znam koga ćeš? A čemu strah? Kontam ta ista zatvorenost. Tu sam se zbunio, moram priznati, jer kad mene pitaš kako sam, ja ti, ama, baš sve ispričam, da sam čak i dosadan. Zato me nemojte nikada pitati, ako ne želite da vas udavim. Koliko sam iskren? Hmmm. Pa i nisam baš, ali nešto bar kažem.

Ali evo kako sam... hehehe... Samo malo da vas udavim. Malčice. Bio sam sa ženom na moru u Turskoj. Trudna je, pa nismo mogli sad negde da letimo daleko, pa odosmo u bratsku nam Tursku. Stvarno je jako dobro i nije ništa od onoga šta sam očekivao. Turci su hit i toliko su slični nama da je to da ne poveruješ. Ako ih malo bolje upoznaš i ako te puste u "kuću", dobrodošao si za ceo život. Najlepši mi je deo bio to što smo bili jedini ljudi iz Srbije u hotelu. Jednostavno se čovek odmori od nas samih. Toliko o tome. Malo ležiš. uživaš, okupaš se, jedeš... Ma hit! Skijao sam na vodi, ronio , skako padobranom... Ma šta oš! Žena je jela... hehehe... Sad će da se naljuti, ali šta će, trudna je, to joj je "posao"sad. Meni to mnogo slatko.

Čim sam stigao nazad, u našu dragu nam zemlju, o'ma posao i smaranje. Ali nekako sam bio kul do večeras. Zašto večeras? Pa otišao sam na kafu sa drugarima, i onda je izašla reč "kombinacija" ili ti "imam kombinaciju". I onda,naravno, u potpunosti idiotska ideja iznesena na sto i još pridodata mala zabuna. Koliko se meni penju na kurac te priče od ljudi koji imaju preko trideset dina i imaju "kombinaciju". Užas! Baš mi ih, ono, iskreno, pun ...! Samo sam se iznervirao objašnjavajući i ne znam šta... Dubeći na glavi. I napokon mi sinulo. Nije moj posao nikom ništa da objašnjavam, pa makar mi i iz "oka ispao". Znam, vi to znate, ali ja to nisam znao. Tako od sad "use i u svoje kljuse". Nekako se čovek uvek trudi oko tih svojih "najbližih", da pomogne i ne znam šta, ali dosta od mene. To je moja odluka od sad. Ko ne zna, jebiga, ne zna, pa nek otkriva sam. Lupaj glavu, sine, da proveriš koliko je tvrda. Znam da zvučim nadmeno, kao ja znam nešto više od drugih. Ne znam, ali neke stvari su samo logične i jednostavne i ne treba ih komplikovati. Stvarno ne treba "izmišljati toplu vodu". Aj' da ne davim, samo sam doneo odluku da se više nikome ne mešam u život.

Cela ova moja priče je blago retardirana i ne valja ni "po pišljiva boba", ali eto, napisao sam je. E da, i samo da kažem da sam otkrio da sam ja jedna jako nesigurna osoba koja odaje utisak jako sigurne osobe, što dovodi do "spremnosti" i agresije da branim svoju nesigurnost. Tek ovo nema veze nisačim, a posebne ne sa ovom pričom. I mislim da ću se ipak držati onoga što me je moj otac naučio. "Ne veruj nikom sine, svi su ti neprijatelji i niko ti ne želi dobro!". Čovek je hteo da kaže da svako svoje interese i svoje dupe čuva, makar ti bio i rođeni brat ili i sam taj otac. Paranoja? Ne bih rekao. A nije ni škodljivo ako ti takvo razmišljanje dolazi svremena na vreme i nije način života, nego samo "po potrebi".

Nisam ništa razočaran, samo sam nešto malo skontao, ali kao što rekoh "ni pola pišljivog boba"ova priča ne vredi...

Nego, kako ste mi vi?