Friday, September 5, 2008

E moj prijatelju...

Vidite, moji dragi prijatelji, nešto razmišljam ovih dana, pošto me, naravno, kao i sve vas, najedavaju govnima sa svih strana, na dnevnoj bazi, kako je moj život mogao da bude drugačiji. Ajde malo da vam kažem šta ja radim. Radim u nekoj finansijskoj kući, koja se bavi, pa sad da ne objašnjavam puno, ali prodajom i kupovinom novca. I tu ja nešto pregovaram, sedim s "bitnim" likovima... ma ne možete ni da zamislite sa kim sve... ali uglavnom direktorima, raznih tipova, a najviše, "telećim" glavama, kako ih zove moj drug Šode... raznim ministrima i ljudima iz sveta finansija. Ukratko, to su oni ljudi, koji vama kroje živote. Jer eto čisto da vam kažem nešto, ovo politika i ta sranja na TV-u, to nema veze s mozgom. Sve odluke se donose iza kulisa, sve ima veze s lovom i moći, i te ljude nikada niste videli u životu. E, tu sam ja ona početna bubašvaba. Ona koja se bori da opstane u tom svetu, i kao nešto uči, da bi ja vas na kraju smarao i karao, i odlučivao o vašim životima, kad odradim jedno 500000000000000000 pljugi i još kad me pojebu toliko puta, i odradim svojih dvadeset dina u tom poslu.

Što se tiče firmi i to sve, nikada niste čuli za nas, mi nemamo reklamu na TV-u, mi nismo ni u onim staklenim zgradama... ne, mi smo u dubokom šteku, i tripujemo, da smo, bre, mnogo jaki. Ljudi koji rade samnom... e, tu ima više vrsta... imate naravno ove administrativne kretenke, jer su obično žene, koje se biraju da budu takve, koje nisu primile kurac, zadnjih dve dine, a verujte mi da možete da ih pojebete, ali samo ako možete, mislim ako vam nije muka, u roku od pet sekundi... hahhahahahaha... ono, "aj mi ga dudlaš"... to je sve. Imate one koji se boje svega i svakoga, pri tom ni ne znaju šta rade tu, niti znaju svoj posao... takva vam je većina, jer i sama fora je da posao zna samo par ljudi, a da ostali budu u strahu... mislim ovo je u većini firmi formula koja funkcioniše, ali kažem vam, tako je i kod nas. Oni koji dižu najviše dreke i vike kako ne mogu to da postignu, i kako imaju toliko posla, e to su vam najveći neradnici, i nemaju pojma... ali oni ne bi imali pojma i da rade u pekari, ali ovim ne vređam pekare. Ovi rade za dobre plate, za razliku od pekara... i naravno, šefove... većina njih je isto totalno debilna, ali uvek ima ona ekipa koja zna šta radi i koja drži sve u rukama... e, to vam je to... kažem, kao i u svim firmama...

Šta sam ja tu, i koja mi je poenta ove priče, pitate se? E, ja sam srednje govno ovde, jer sam sebi pre toga upropastio život, i uspeo uopšte da završim u situaciji u kojoj se nalazim, i za to mogu samo sebe da krivim, ali to ću vam pričati neki drugi put ili nikad... hehehe... ali sama ova priča nema veze sa tim gde ja radim, nego šta sam mogao da radim... a šta sam mogao... eeeeee... Mogao sam da budem menadžer najboljem DJ-u na ovim prostorima, pa možda kasnije i na celom svetu, da on nije odlučio da postane bankar... sad ću malo da vrištim... aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa... aaaaaaaaaaaaaaaaaaa... aaaaaaaaaaaaaaaaa... da sad budem na Ibizi, i da me bole ona stvar!!!! Ali ne, on je čovek odlučio da je sve to glupost, i da treba da se "uozbilji". Alooooo, bre, naj druže, jesi li ti normalan. Pa ceo svet bi dao za to, a ti si odlučio, i to još pre par godina, da se uozbiljiš. Pa jesi li ti normalan!!! Kako bi sad ja, kao tvoj menadžer uživao... cice na sve strane, putovanja, keš... ajooooooj... e moj druže... ok, znam ja da bi ti malo morao više da radiš, da bi bio bukiran, na svaki sat vremena... hahahahahah... hahahhahahaha... ali bi brate, ja živeo do jaja!!!! ... hahahahhahhahaaahha... kako bi sad gledao izlazak sunca u Café del Mar-u, a ne, autoput... hahahahahhahaha... znam, znam, malo sebično s moje strane, ali jebiga, matori, takav je život... alo bre, pa ti si naučio sad ove naše po Ibizi i sranjima, da puštaju ploče... jel' se sećaš bre?!!!

I sad mi večeras idemo na Guetta-u, a umesto toga si ti mogao da živiš njegov život... šta ti je stvar odluke... eeeeeeeeeeee... ali dobro, poštujem ja to... ma poštujem kurac, bre, jesi li ti luuuuuuuuuuuuuuuuuuuud!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ... hahhahaahhaahahahahahahhaa... hahahahahahahahaaha... alo bre, keš, cice, ludiiiiiilooooooooo, breeeeeee... e moj prijatelju... a sad nam ovi likovi u džemperčićima, govore o clubbingu... hahahahahha... pa to je ono najsmešnije, i najtužnije... hahahhahaaha... jaooooo, likovi u džemperčićima, koji su se pojavili niodkuda zajedno sa "demokratskim" promenama, i koji se razumeju u sve, i ima ih svuda... hahahahaaahhaha... ludilo... moram priznati da su mi takvi, bezlični majmuni, najomraženija vrsta u ovoj zemlji. Omraženiji su mi od onih likova koji su rejveri iz Bjeljine, i na 100000000000 exera... hahahahhaha... koje su to pojave... hahahahahaha... ali, ove u dž treba sažaljevati, i njih i one ribe koje su sa njima... mogu samo da zamislim taj sex... hahahahahhahaha... hahahahahahahha... hahahahaahhaa... a sad su počeli i da klabinguju??? ... hahhahahahhahahaa... žasuuuuuuuu tebraaaaaaaaaaaaaa... moraš da znaš šta je Divine petkom u Industriji '96 dine i ko te pušta na vratima... gde je Omen, i šta se tamo posle dešava... ma neću dalje o tome, neka druga tema, ali za kraj...

JESI LI TI LUUUUUUUUUUUUUUD, DRUŽE MOJ NAJBOLJI????!!!!!!????!!!!!

1 comment:

Anonymous said...

check one - check two... kshhhh... jel se cujemo? ;)