Thursday, March 26, 2009

Jebem ti, kad nismo ni Grci?!

Ovog puta ću da napišem najkraću priču, na jako ozbiljnu temu, jer ni ja više nemam reči za neke stvari koje nam se dešavaju. Odmah na poentu. Znači sad će da nam opale veći porez na plate, a onda će da nam naši poslodavci zbog toga smanje iste, koje su ionako bedne?! I to samo onima koji imaju tu "veliku" platu, preko 30,000 dinara!!! hahahhaha... Što je manje-više 300 evra, i možeš dupe da obrišeš s tim! I to u sred otpuštanja, nemanja... ??? Stvarno, kako ih, bre nije sramota više. Kontam ja onu parolu "ne možeš ti mene da jebeš, koliko ja mogu da primim", ali to je parola koja se primenjuje u vosjci. Šta ću? Da ceo život provedem u vojsci? hahahaha... Stvarno, ono...

Ali znate šta je tužnije i ružnije od svega toga? To što mi sve to gledamo i ništa. Znači, neko te kara u bulju, a ti ništa!? Kontam da je nekima kul da ih karaju u bulju, ali zar nam je svima to postalo superiška? Kao "karaju me u bulju, karaju me u bulju... utata...". Zar smo toliko otupeli i zar nas toliko bole kurac više šta se dešava oko nas? Ili smo toliko zabili glavu u pesak i pravimo se da ništa ne vidimo? Toliko smo uplašeni i kao da čujem reči starih ljudi "Ma nemoj to... ćuti... vlast je to...". Alo, bre, dokle više!? Dokle će više neko tek tako da nas jebe, i jebe, i jebe i to u zdrav mozak, i onda još da nam kaže da nije zdrav, ako izađemo na ulice i razjebemo malo policiju i vlast!? Govnava motka! Pominjao sam je više puta kao alatku protiv vlasti, ali stvarno bi trebala da počne da radi. Ovo je toliki bezobrazluk... Da, da... Pa nemam reči... Ok, imam, pošto pišem, ali nemam... hahahahaha

A kako sam krenuo da pišem ovu priču, tek je to duhovito. Saopštavam sve ovo ja mojoj ženi, a ona kaže na to "I niko nije izašao na ulice!? Jebem ti, kad nismo ni Grci?!". Hahahahahahaha... Ovo sa Grcima, a možemo da ubacimo i Francuze, Špance ili ti bilo koga, ima veze sa tim pošto kad se njima ovako nešto desi, ide se u generalni štrajk i više ništa u državi ne radi, dok se ne promeni vlada, ne digne u vazduh nešto u centru grada i ne pobije dobro sa murijom bar nedelju dana. Ništa!!! A mi smo valjda toliko postali uplašen i nezainteresovan narod, da je to već hit! Znači može da nas jebe ko hoće. Ali ko hoće i da ostane u onoj svojoj prokletoj fotelji. Jeste li videli Mađarskog premijera? Lepo čovek kaže da ne zna šta da radi sa krizom i da ostavku. Ovi naši? Ne bi ti ti dali ostavku, nizašta. Opet bi morali da se bijemo sa murijom. Demokrate? Hahhahahahaa... Budalaština, i to kolika.

Ma nema veze, zezamo se. Ko nas jebe kad niko ni glasa da pusti. Niko!!! Ipak ćemo polako u mrak da odemo, a ne onako pompezno kako se busamo u prsa, uz dreku, viku i borbu. Svako svoju platicu, kućicu i lepo, preguz, pa nek trte. Nisam ni ja ništa bolji, samo ovde po netu kenjam, umesto da odem da se zapalim ispred Skupštine u znak protesta!!! Ma... hahahahaa... Libo me rac da to uradim... hahahahahhaha... Ipak nije ovo bila kratka priča.

Tuesday, March 24, 2009

Raja

Evo danas, tačno u podne, sirene će nas podsetiti na bombardovanje koje smo proživeli 1999. godine. Što baš sirene? Shvatam da su puštali sirene za vazdušnu opasnost i da je to manje više glavni simbol bombardovanja, pored, naravno, čuvenog nam Avrama Izraela. "Pažnja, pažnja... Gotovo!". Hahahaha... Treba još samo blesavi Avram da nam se javi ili još bolje da postane narodni pevač. Mislim stvarno, zar ne shvataju da su baš te sirene jedna jedina stvar iz tog rata na koju ne treba da nas podsećaju? Pa sećam se jednom da je neki DJ, Englez lik, pustio sirene na žurci, jer je njima to gotivno, pa meni i celoj žurci nije bilo dobro. Stvarno bespotrebno strašenje naroda. Bukvalno udarac na podsvest. A da nije to možda namerno?

Sad se neko pita "Šta namerno? Sirene k'o sirene?". Pa pazite, zar niste primetili da nam se baš "uteruje strah u kosti" kako bi rekao naš narod? Da postajemo kao oni uplašeni Amerikanci, i da ćemo uskoro da imamo zaposlene koji ubijaju kolege i dečake koji idu po školi i ubijaju svoje drugare iz iste? Kakve to veze ima sa zastrašivanjem, to ubijanje? Ima. To su samo ekstremni postupci samog straha. Pa pogledajte samo ovu namerno izazvanu finansijsku krizu. Šta mislite čemu služi? Strah. Čisto zastrašivanje naroda i to sad na svetskom nivou. A šta to znači za nas.? Pa to će upravo sirene da nas podsete. Da ćemo dva puta da proživljavamo isto. Strah.

A šta ta "kriza" može da bude gora od onoga što smo već proživeli devedesetih godina? Ništa. Ej, bukvalno ništa. Pa evo pogledaj čoveče, ženo šta si sve proživeo/la devedesetih i reci mi šta može tako strašno da se desi sad? Da izgubiš posao? Da nemaš para? Da... Šta? Pa sve si to već proživeo i doživeo. Znam, znam, malo smo se opustili i "Što baš mi dva puta?". Gledaj to ovako. Ti već znaš šta te čeka i šta te, bre, bole uši? Nek crkne onaj Englez i Francuz il' Švaba i Amer, mi smo već odavno postali bubašvabe. Preživeli bi atomski udar ako bi do njega došlo. Tako da za nas zime, osim atomske, nema. Ima, ali to je, za nas, mutirane, ništa. Odavno mi znamo da je najbitnije biti živ i zdrav. Koliko god to više otrcano zvučalo, istina je. Priznajem to matorcima, "zdrav čovek mnogo želja, bolestan samo jednu". Nisam bolestan pa tako da pričam, ne bojte se (da kucnem u drvo), osim u glavu... hehehe

Nisam skrenuo sa teme. Nek sviraju sirene, nek nas straše, nek se zemlja trese. Ako tako treba, onda... Šta sad? Zar smo se i nadali nekom boljitku? He... Sve to ista govnarija, i ovi naši i oni njihovi "papeti", sve je to jedno lutkarsko pozorište, i statisti su spremni. Važno je da se lova štampa u njihovim štamparijama, da se menja psiha sveta koji polako ulazi u potpunu paranoju, i ko zna kako će se sve ovo završiti. A završiti se mora, ne mora se svršiti... hehhe ...

Aj vozdra raja...

Wednesday, March 11, 2009

Veseo narod ili zamka?

Evo počeo nam je još jedan Veliki Brat. Nisam se do sada bavio tom tematikom, jer iskreno nisam pratio, verovali vi meni ili ne, ali ono, zabodem slučajno i ugledao onu Sani Armani koja je isti Karamela (ko ne zna, to je onaj lik što imitira žene i peva, šta već) i to je bilo to. Zaljubio sam se u Velikog Brata. A na sve to i onaj blesavi Čanak... ccccc... Da čovek ne poveruje. Mislim stvarno koji k....!!! Pa zar on čovek nije poslanik, i zar mu to nije posao i zar on ne bi trebao sad da radi?! Čisto pitam, ništa više. Tu je i onaj lik iz Lovehuntersa. Debil!!! Nisam ga voleo ni kad je pevao, a sad... Ali Mira Škorić, car!!! Znači car, car, car!!! Pa Mira će da minira tamo nekoga... hahahahha... Mira sa tokom, ovo ono... hahhaha... Ludaja!!! Tu je "... i naravno Gru...". Šta reći, a ne... mislim... reći... hahahaa... I Miki. Iskreno nisam znao ko je Miki i po čemu je čuven. Koliko sam ja skontao, on je čuven zato što je bio u nekom Velikom Bratu pre, pa je tamo nešto uradio, i onda ga sad stavljaju u svakog Velikog Brata. Eto, tako sam ja to skontao. I još par dobrih cica su ubacili unutra... Šta ćeš bolje, možda nekoj ispadne sisa... Narod čeka, a ko čeka dočeka.

Ali stvarno mi nije to tema neka o kojoj sam hteo da pričam, to mi prvo palo na pamet, ali pogledajte kako je taj Veliki Brat pametan, bre!!! I nema sad, i ja sam pisao o njemu, koliko god se protivio, mada se ja i ne protivim nešto protiv takvih stvari. Životno sam samo anti-protivan, to je sve. Priznajem. Ali da se razumemo odmah, Veliki Brat je vrh!!! Zašto? Pa zato što mi to ne spada ni u dozu interesovanja da kudim i ružnim, ali bih dodavao neke nove ideje. I palo mi nešto na pamet. Znate li vi šta bi bilo hit da bude u Velikom Bratu. Ali stvarno hit! Da ubacimo našu veliku manjinu. Da baš to. Veliku manjinu u Velikog Brata, braću Rome! A?! Šta kažete? Jel' bi gledali? Ja?! To bi mi bio hit!!!

Pa pogledajte to ovako. Mi sa tim ljudima živimo već vekovima. Tu su, mi ih zovemo Cigani, gledamo ih svaki dan, neki ih vole, neki ih mrze, ali tu su. A ne znamo, ama baš ništa o njima. Niti znamo Romski jezik, niti znamo podelu među njima, kako to oni žive, šta oni to rade. Ama baš ništa ne znamo o njima, osim onoga što nam je Kusturica predstavio u filmovima pa ljudi po svetu sad misle da su Srbi Romi. Hahhahahahah... Ali nije smešno. Stvarno nije. Znači on prezentuje Rome ili ti Cigane svetu, a mi nemamo pojma ništa o njima. Evo, naprimer, ja sam imao samo jednog Ciganina ili ti Roma u osnovnoj školi. U srednjoj ni jednog, a sad im ne dam ni da mi peru prozore kad stanem na semaforu. Nije to lepo. Nije...

Ovako uzmemo i iskoristimo tog Velikog Brata bar za nešto dobro. Da upoznamo Rome ili ti Cigane. E to bi bio stvarno sociološki fenomen vredan gledanja. A ne da gledamo čobane budale koje i ovako gledamo svaki dan. Ubacimo Rome i lepo napokon upoznamo taj narod. Pa mislim da bi to bilo neverovatno. Imate Rome Rome, Rome repere, Rome narodnjake, Rome skupljače, Rome koje kad im daš stan, oni skinu parket i založe vatru, Rome koji imaju faks. Jesu u malom broju, ali ih ima i bave se isključivo politikom i velika većina je u Radikalnoj partiji. Što? Sećate se onoga za vreme bombardovanja "Braćo Srbi vaša braća Romi su uz vas". Alo, nije to mala stvar... A sigurno ima tu nekih vrh podela među njima. A i njima baš treba taj keš. Dodamo još malo keša da se izgradi neka baš Romska škola i eto, svi zadovoljni. Ali tad bi Veliki Brat stvarno imao smisla. Bio bi baš pravo istaživanje jednog naroda, jedne kulture. Mislim, oni kad pričaju o crncima, kažu "... ovi naši Tu Pak, Fifti Cent...". To nama nema smisla, ali možda njima ima? Ko će ga znati. Možda oni nas, bre , sve vreme zajebavaju. Da krenem u tu paranoju, a? ... hahahaha... Ma da mi njih potrpamo u Velikog Brata ili ti Velikog Roma, pa da vidimo napokon šta su to "ciganjska posla ", a ne ovi što se cigane po Velikom Bratu, a nisu cigani. Osim možda brata Kebe, ali on je išao na DNK da bi dokazao da nije Rom. Sve u svemu, Romi... veseo narod ili zamka?

Tuesday, March 3, 2009

Probija se sunce

Menja se, deco, nešto. Baš se oseća u vazduhu. Da li to samo ja osećam ili i vi vidite? Baš se menja. Više ne stoji vreme, niti stoji emocija, niti stoji um. Krenulo je. Gde? Ne znam, ali osećam da jeste krenulo. A možda sam i lud, pa tripujem. Šta mislite? Iskreno me i ne zanima, jer to je moj put. Da osećam, a da ne znam, već uživam u pokretu, i strahu koji osećam. Kako u strahu neko da uživa? Kako, kad se u strahu čovek boji? U strahu od nepoznatog, tu se uživa, i moram priznati, ne da se hvalim, ali mi dobro stoji.

Ideš negde, a ne znaš gde. Gledaš promene, koje su tu, i kao da su svi slepi, a ti lud. He... Nije to loše, mislim, biti lud, onda te niko ne gleda, niti sluša, već pevuši, i pobediti mora. A kako promenu da ne vidite. Kako i vi ne ludite, od same ludnje, slutnje da se menja nešto, što se dugo menjalo nije. Možda nikada. Možda od samog nastanka sveta nije, a sad se menja da je promena blizu toliko, da se u njoj živi i nema koga da se krivi. Samo je prosto tako.

Dal' svetlost ili tama dolaze, to ne znam. Evo, baš sam otvorio svoj um i prihvatam sve, kao neka mala antena, koja traži nešto po nebu plavom. I odatle taj strah, tuga, bol... Odatle ta sreća, ljubav, osmeh... Otvori um, i prihvati sve to zajedno. To si ti. To se menja. Ti, koji vidiš i znaš da prepoznaš belo od crnog, crno od belog, a i još po koju boju koja leži tu. Zar to nije svevideće oko, o kom toliko pričaju. Ti... Da, ti si svevideće oko, koje može da vidi sve, i bez ove male igre reči, koja lepo zvuči. Da... Baš ti. Pa što ne vidiš onda, pitaš se sad. Ne znam... Stvarno ne znam.

Možda ti mesec zaklanja sunce, il' sunce mesec, ko će ga znati, ali prati, pa bar malo shvati. Već vidim, kako vidiš i diviš se lepoti. Lepoti čega, odmah se pitaš? Samoj lepoti. Lepoti kao lepoti... Shvataš? Ili to ne postoji, lepota radi lepote? Ma ko će ga znati, i zašto se pitati uopšte, kad možeš se oprati i blatnjav ne biti od puta kojim si krenuo. Ufff... Zar put uvek mora biti prašnjav i blatnjav, pa da se disati ne može, a lice crno mora biti, kao u nekog idola. Lepota... hmmm ... Tu su oba pola i još jedan mali čovek... Probija se sunce kroz oblake. Pogledaj! Zar nije predivno?!