Saturday, November 5, 2011

Stvarno zastrašujuće

Zašto nam nije dobro u ovoj našoj predivnoj zemlji? Pa da bi dobili odgovor na to pitanje ne može se sedeti sa drugarima i filozofirati. Ne može se blejati ili pričati u beskonačnost. Mora se biti prisutan po raznim događajima koje organizuju ove naše organizacije koje nam žele dobro. Eto, vaš Ferguso je napokon dobio tu priliku pa ću vas direktno moći obaveštavati sa tih događaja. Prvo moram da kaže da je samo prisustvovanje užasan smor. Koje su to pojave moji ljudi, da ne poverujete. Jedno je kad ih gledate na televiziji, a drugo kad sa njima morate da bivstvujete makar i pola sata i pritom komunicirate sa istima. Potpuni užas! Ljudi koji ne znaju ni gde su ni šta bi želeli. Ljudi koji su stvarno višestruke ličnosti u negativnom smislu. Stvarno imate utisak da su oni u tu priču ušli iz nekih pozitivnih razloga, ali su toliko zastranili da je to zastrašujuće.

Poslednji skup na kom sam bio je na mene ostavio toliko loš utisak da sam pobegao iz sale. Radilo se o razvoju mali i srednjih preduzeća, budućnost istih i naravno uloga EU u svemu tome. Pa ne znam šta da vam kažem. Prvo što bi trebali da promenimo je da više naši političari, ljudi u javnim preduzećima i državnm ustanovama ne smeju da izgledaju kao da su bivši bokseri i siledzije. Potpuno zastrašujuće..Imate matore debele svinje, moram tako da kažem, i njihov podmladak mlade debele svinje. Katastrofa! Znači zaostali ljudi u razvoju vode i vodiće državne ustanove. Takvi likovi ne bi mogli nigde da rade osim tu. Valjda su ih zato roditelji tu i ubacili. I pre i posle druga Tite. Poražavajuće.

U gledalištu su ljudi koji treba da vode ta preduzeća u budućnost? Tek to ne možete da zamislite. To su fosili koji bi trebali da su u penziji već deset godina, a ne da sede i kunjaju u tim stolicama. Siva odela, proćelave face, žene u nekim kostimima iz osamdesetih godina. Ne, prosto ne objašnjivo. Pola njih je spavalo, a pola njih nije bilo u stanju da čuje šta se dešava, jer ih sluh ne služi ili ne razumeju engleski.

Onda je izašla na binu neka podprecednica vlade ili tako nešto koje je rekla i citiram "da je pre dva dana čula da je iz naše zemlje otišlo 40.000 mladih ljudi". Pazite, ona je na nekoj ludilo funkciji i ona je čula da se to desilo pre dva dana na televiziji??? Da ne poveruje čovek. Ona to treba da rešava, a ona izjavljuje da to je čula tako negde usput. Mislim, ono, ne znam šta reći. Onda je naravno trabunjala dvadeset minuta ko zna o čemu. Posle nje je izašao neki italijan koji je pričao više od pola sata. Takav odnos prema nama kao da smo priprosti ludaci sa planine ili infanti. Sramota! Čovek je objašnjavao na lošem engleskom stvari koje moja ćerkica od dve godine zna i razume. I pričao i pričao i pričao. Užas! Toliko palamuđenja ni oko čega.

Posle toga sam jednostavno napustio skup. Nisam više mogao, jer mi više nije smešno. I onda se pitamo zašto nam je loše? Odgovor je prost. Niko ne zna šta radi, već se samo bori za svoje mesto. to je sve. Bukvalno je to sve, nikakva šira priča, a trebalo bi da se bore za nas. Ne zanm šta da kažem više od ovoga.