Tuesday, September 30, 2008

Glasajte za Jurketa

Znate kako, dosta mi je više svega... dosta mi je više ovih političkih ideja, partija, revolucija, nevladinih organizacija... dosta!!! Odlučio sam, osnivam svoju partiju!!! Ne kao zezanje i ne znam šta, osnivam partiju... ne zbog onih, sad već više ne znam koliko keša dobiješ kad osnuješ partiju, nego zato što mi pun kurac svega!!! Hoću i ja da lelemudim po TV-u, i to još kao u odelu, pa da sklapam opozicije ili koalicije, i da me baš bole uši... lepo malo tamo, s ovima da me trpaju, pa onda malo oni tamo neki da me trpaju, pa onda ja trpam nekoga... e, tu nije kraj, onda dođu neki stranci, pa onda oni trpaju sve nas, a mi onda njih bacimo na geplju, kao... i tako. Uživam, čoveče!!! Politika, ako sam sad ja samog sebe dobro shvatio, je ustvari jedan opšti grupnjak. Jebe ko koga stigne, i stvarno mislim da tu niko nije ni lud ni zbunjen, mislim osim naroda, koji je i lud i zbunjen, ali narod više niko neće ni da jebe, koliko su ga izjebali. Stara ofucana droca... ko to još kara, osim mornara, ali oni jadni nemaju nikakve veze s ovom pričom, sad. Mislim na te mornare.

Mislim, nije ovo meni prvi put da želim da osnujem partiju. Eto, vidite, trudim se tu ja, i pre sam hteo da uradim nešto, društveno korisno. I tako krenem ja sa idejom... KPL, e tako bi se zvala ta partija... ta, ta... što sam još '90-ih hteo da osnujem. Nisam imao neki statut, program i ko zna šta, ali što sam imao entuzijazaaaam... ma ne možete da verujete. Imao sam čak i članove, i za neprijatelja smo odmah odabrali Otpor, ako ga se više iko ovde seća. Ne zato što smo mi bili za Slobu, nego zato što smo imali istu ciljnu grupu. Mlade, intelektualne, lako povodljive ljude, koji se lože na gluposti. To nam je bila ciljna grupa... hahahahahhahaha... mojne se ljutiš sad ti koji si bio član Otpora, sad znaš da si bio mlad, glup... šta sad... priznaj... hahahhahahahaa... i tako mi krenemo. Nismo dugo opstali na političkoj sceni, što zbog nemanja sredstava, što zbog toga kad nas je pustila džidža, nismo imali za drugi ketpa, ali misli da nas je najviše upropastilo ime. Zato što to nikako nije privlačilo tu našu ciljnu grupu, mlade, intelektualne, lako povodljive ljude, koji se lože na gluposti, nego im je to ime Otpor, bilo valjda jače od naše skraćenice KPL. Mislim ipak je to Otpor, pa onda neka pesnica, pa ludilo, bilo približnije nego KPL. Ali tu je došlo do naše greške, ili ti, aj, moje, nikom nismo rekli šta znači ta skraćenica KPL, dok nas neki momak iz NS nije pitao. Pa KURCEM PO LABRNJI, rekoh mu ja... hahahahhahahahahahha... e, to bi već privuklo neke ljude, da smo im samo rekli... hahahahahhahahaha... a ni plan nismo izneli, a bio je sledeći:

" Da se naša partija isključivo bavi hvatanjem javnih ličnosti,
i u zavisnosti koliko su zgrešili po našem mišljenju,
dobijaju udarac kurcem po labrnji, sledećim postupkom:
Dvojica hvataju krivu nam osobu, otvaraju joj labrnju,
a grešna nam osoba dobija između jednog i tri udarca kurcem
po labrnji, u zavisnosti od toga koliko je zgrešila.
To se sve snima, i onda šalje medijima."

Sad ćete vi reći "...pa nije to partija, to je terorizam...". A ja ću vama na to, terorizam, reći, šmerorizam... hahahahahhahahaha... hahahahahahahahhaa

Eto, ispričah vam za prethodnu ideju. OK, s ovog stanovišta sad, i dalje je sjajna... hahahahahhahahaha... ali sad osnivam stvarno partiju, majke mi moje. Dosta, bre, više!!! Sad sve kako treba. Statut, ideologija, članovi... ma ima da bude svega. A i zvaće se kao i sve ove ostale partije, iz grupnjaka. Evo, spremite se za skraćenicu. Jel ste spremni?!

NLDP - Nacionalno liberalno demokratska partija

A?! A?! Šta kažete?! Hit ima da bude, i zovem vas da budete svi članovi. Obuhvatamo sve ove ideje iz svih ostalih partija, jer to i ovako sve dođe na isto. Lepo ovo nacionalno, ali biću kratak u objašnjavanju, vam je "... ne damo Kosovo, dajemo Kosovo... Srbi pa amebe... i predajemo u Hag, ali za velike pare... idem ja u Hag, pa ću da se vratim i budem heroj... pravimo nerede... nismo ni desno ni levo... prosto se ne zna gde smo... delimo se, pa se ljubimo... i jako smo politički korektni po našem mišljenju... i etc". Mislim to je manje više to nacionalno u imenu partije kad staviš, koliko ja vidim. Ovo liberalno "... mi smo mladi i znamo šta nam treba jebite se svi ostali... dajmo prava svima kojima trebaju, a najviše nama... gudra za sve... ajmo u EU... Pariz je keva... skupimo otpatke iz ostali partija i stavimo kod nas... i besplatno osiguranje za zube, za one koji su ih izgubili u procesu drogiranja...". Mislim da je to totalno ok, onako ukratko, za to liberalno. A ovo demokratsko, e tu je malo zajebano, ali ide ovako odprilike "... lep nam predsednik partije, pa se žene lože na mene...", da se samo zaustavim malo ovde. Ovaj deo mi se svidža, sa velikim DŽ!!! "... malo smo nacionalni, a malo liberalni, ali nismo ni jedno niti drugo... mi volimo najviše da se naguzimo, ama baš svima, ali ne damo nikome, i tripujemo da će to da nam prođe... dajemo, ali ne dajemo Kosovo... svi su protiv nas, jer smo mi demokrate i mi naj znamo... i etc.", mislim ovde sam stao, zato što bi taj demokratski deo i trebao da izgleda kao neka seljačka mlada "Nevina sam, ali me celo selo jebalo u dupe". Da baš to, da ne dužim mnogo.

Eto, to vam je to. Uffff, a?! Recite, biće to jaka partija, ima da nas guze i da guzimo, a da trpamo ške u bulju!!! Prejako!!! Evo, ne mogu skinem osmeh slica. Kakvi da stvaramo koalicije, pobeđujemo 100%!!! A obećanje na izborima, ne da ćemo da ispunimo, nego ono. Zašto? Pa jer mi jednostavno ne lažemo, jer obećavamo ama baš sve, jer MI SMO NAJBOLJI. A parola nam je "Piće za sve, časti NLDP". Pa kad nađemo još nam nekog lepog mladića za predsednika, pa kad se ulobiramo sa svima, pošto mi podržavamo sve... mmmmmmmm... pobedica za pobedicom, jedna velika pobeda!!! Imamo i ove što pale i žare, a i po nekog geja, al' kao da se ne zna, i dosta umerenih. Pa mislim, molim vaaaas...

Hajde junaci, studenti, gejevi, domaćice, sponzoruše, teleće glave, narkomani, lezbejke, a vi što mislite da ste normalni... ma ko god hoće, mi primamo, jer mi smo NLDP, vaša i naša partija "Piće za sve, časti NLDP "!!!

Sunday, September 28, 2008

E jbg

Znate koji likovi su mi najsmešniji? I sad se ovde obraćam ženama. Znate oni likovi koji "jebu", i to baš tripuju da "jebu". Mislim, tu priču ja znam tako što ceo život slušam lovačke priče, koje mi muškarci pričamo međusobno, ali pošto imam i mnogo drugarica, i od njih sam se naslušao takvih priča, da je to da se usereš od smeha. "Ja jebem...". E,bravo, magarče, imaš 30 dina i jebeš?! Svaka ti čast... hahahahaha...

Nekako, da kažem iskeno, izbegavam ovu temu sexa, i u razgovoru, a ne da pišem o njoj, ali eto, došlo mi. Mislim, većina likova ne zna ni gde je "G" tačka, a ne da još pričaju da dobro karaju. Pitaj je gde je ta čuvena "G" tačka, ako ne znaš. Nećeš biti mentol, a ako ona to pomisli "Mrš!!!" i nastaviš dalje.

Ne kažem da žene nešto bolje rade, tu mogu iz sopstvenog iskustva da potvrdim, da tek one nemaju pojma. Ali nekako, na šta su pristale, na kakve priče da im se prodaju, i kakvi "jebači" da ih karaju... užas. Mislim, što se mene tiče, odmah da kažem, tek ja nemam pojma, ali ono što sam doživeo, ili što sam čuo, a da mi je neko sasvim "normalno" ispričao/la, stvarno nema veze s mozgom. "Guženje je intimno", to mi reče jedna... hahahahaha... evo i dan danas se dobro ismejem na to... ma nema veze, bar je meni smešan taj događaj, a ulazim u sobu koja je sva u ogledalima i spravama i onda "guženje je intimno". Ne karanje u bulju, nego, ono, ona se naguzi, i onda ja guzim... hahahahahahaaha...

Neki sexovi koji traju po 5 minuta?? Kao lik svrši dva puta, i misli da je potpuni car, jer je kresnuo dva puta!!?? Ribe koje lažiraju orgazme, ili imaju sex, samo da bi imale nešto tvrdo u đani, a pritom džaraju đanu, da bi svršile, a ovaj tripuje, svih tih 5 minuta, da je fenomenalan?!?!?!? Aloooo... hahahahahaha... gurni onda palicu u dupe, i džaraj đanu, zar nije isto?? A onda da mnoge od žena ne znaju da je analni orgazam jači od vaginalnog... i to samo zato što je neka budala koja je prvi put htela da im "rasturi" guzicu, krenuo k'o majmun na nevinu bulju, sa u potpunosti nadignutim kurcem, jer će napokon "da je jebe u dupe", i zatvorio je zauvek??? A da ne pričam o onima, koji imaju neke restrikcije u sexu... kao ne može ovo, ne može ono... šta to ne može u sexu?!?!? Ljudi, pa to je vaša intima. Intima dve osobe!!! Mislim može i više, ovo ono... hahahaha... Ako hoćete, kenjajte i pišajte jedno po drugom, ako vas to pali. Mislim, sloboda, sex... zar to nije isto? To je ono vaše... To je to što vas dvoje delite i niko više, radite šta god vam padne na pamet!!! Ne ustručavajte se, nego... maštaaaaaa, i pretvaraj u stvarnost!!!

Ako ne valja, popričajte o tome. Evo, riba vam ne puši dobro. Pa reci joj, pokaži joj šta voliš i kako voliš, a ne da ideš kod neke druge, koja "dudla kao nenormalna" samo da bi se posle svojim ortacima pohvalio da si dobio "do jaja pljugu" od neke tamo. Pohvali mi se da ti žena radi jaku "pljugu", a? Nije ti to palo na pamet, pošto ste popričali o tome i ona se potrudila?! Nije?! Može i ova tvoja, samo je nauči. To isto važi i za žene. Daj, bre, reci mu da nisi svršila zadnjih godinu dana, ili nikada, ali ga voliš, pa ne znam ni ja šta... znam, znam, naduriće se... muška sujeta, ali znaš kako će da se zapita, i da se vrati sa željom da te zadovolji... ako se naduri, e onda ga odjebi i reci "Mrš, kompleks majmune!!", ali pre toga bar pokušaj da ga uputiš, pre nego se naguziš liku u haustoru. Ili kreneš da maštaš o drugim likovima, dok te kara ovaj tvoj mentol, a njegov "petominutni štap" služi baš tome, da bude štap.

Sex je bitan, zato pričajte o njemu, ako ljubav postoji. Menjajte ga. Zezajte se, radite šta god vam padne na pamet. Ali šta god... Pričajte o tome šta su vam najdublja maštanja, šta bih želeli. Znate li koja je, po nekim psihološkim istraživanjima, najveća ženska maštarija? Redaljka!!! A malo ste se zbunili... hahahaha... to nema veze s tim da ona želi stvarno redaljku, to ima neke veze s kontrolom, ali to sad nema veze. Ajde, devojko, reci mu to, možda ti je i priušti... ko zna, pričom, stvarno, postanete svingeri... ma šta god, ali dobiješ novinu, pa da vidiš kako ćeš da "frcaš kokice", a ne da džaraš đanu dok te kara. A i ti sujetni majmune, razumi malo... ili reci i ti njoj, da te pali, da joj baš uguraš onu lopticu u usta, i pljeskaš po bulji... što da ne... pazi, možda to isto i nju pali... a? Nije nikom palo na pamet da priča malo o sexu, baš sa onim s kim ga imaš, nego ćeš da ideš okolo, da se žališ ili da karaš s kim stigneš... jbg...

Niko neće da priča o sexu, posebno parovi, a i kad pričamo, radi sujeta na sve strane... daj bre, ne uskraćuj sebi užitak... pričajte, i radite sve što vam se radi, jer to je to. To je prosto sex... nikakav tabu, to je vaše... proučite svoja tela, podelite svoja maštanja... ti, ti, "ćutljiva, kao kulturna s naočarima", kreni da pričaš " jebi, rasturi me, pocepaj mi moju veliku guzicu...", a ne da ćutiš, i pričaš u sebi, i maštaš o nekom liku... a ti, "kulturni intelektualni džemperčiću", joj reci "da je kurva, najebana, majku da ti jebem, sad cu da ti pocepam tu tvoju veliku guzicu!! ..."... To je samo sex ljudi, ništa strašno... nema veze, kako je bilo pre, bitno je kako ti je baš sad, baš u ovom momentu, baš sad dok vodiš ljubav, karaš se, jebeš... baš tad je bitno!!! Posle... jbg, idi u klonju, pa se zadovolji sam/a... i zamišljaj, jer nisi hteo/la da pričaš o nametnutom nam tabuu...

Ma serem ja, nastavite kao što i radite, ko sam ja da vam ovo pričam... aj' uzdravlje!!!

Tuesday, September 23, 2008

Lizači žaba

Nešto baš gledam TV ovih dana, a iskreno, baš pokušavam da izbegnem koliko mogu, jer teme su, moram priznati dosta depresivne. Ali "zamjetih" nešto, da "ako kanimo pobjediti, ne smemo izgubiti"... hahahahahaha... šalim se. Mislim, to je velika istina, ali nisam to "zamjetio". Tu parolu, od kad sam pročitao nam u čuvenom stripu, moram priznati, da s godinama sve više primenjujem, i primećujem kolika je istina. Samo se pitam jednu stvar, koga to pobediti?

Sa svih strana nam govore "pobedi, budi bolji, unapredi sebe...", ali kao da to nije baš ono što nam govore. Kao budi pojedinac, i sam možeš pobediti svet. E sad, tu bih mogao da uđem u neku tešku flozofiju, al' aj da ga držimo prizemno, na nivou na kom ga ama baš svi možemo primetiti. I zato nam tu dobro dođe taj TV, internet i sva ta sredstva, kako kažu "zabave i informisanja". Nekako kažu, evo ti sve, pa ti sam odluči. Ako ne veruješ TV-u, a ti gugluj... hahahahhahaha... ovde se moram nasmejati, jer to je ladno ušlo u naš rečnik "guglovati". Zamislite mog matorog, kako kaže "Sine, aj' mi izgugluj..." pa onda nešto. Nema teorije. Ne zna čovek za to. E i tu sad imamo pitanje, jel' dobro što ne zna ili nije? Hmmmm... nemam odgovor na to pitanje... Ali eto, mi smo ta generacija potpunog liberalizma informacija, i sve nam je dostupno. Da, evo sve je neko blesav, pa će meni da da neki info. Ne mogu tiket da pogodim, a ne neku solidnu jaku informaciju... hahahaah... Pa sad mogu da kenjam i da na mom telefonu "guglujem"... hahhahahahaa... kao čisto da mi ne promakne nešto dok sam brisao dupe... hahhahahahaha... ludilo. Kažem, ne znam dal' je to sve dobro ili loše, sam se i pitam.

Kažu da smo uznapredovali sa svim tim zezalicama. E, pa tu i dolazi to moje gledanje TV-a i surfovanje netom. Nemam pojma, ali meni to sve liči na neki neošamanizam, samo što su nam sad duhovi tu, u kućama, stalno prisutni, i stalno možemo da saznamo nešto novo. Jel' to dobro? Mislim ne morate se složiti samnom, kažem, meni to tako izgleda. Čitao sam knjigu jednog mog prijatelja "Kad se vidi ono što se ne vidi", neću da vam je prepričavam, ali govori o njegovom iskustvu sa šamanima u Amazoniji i gutanju raznih sranja. Sve u svemu, opis tog društva, a to možete videti i kod Kastanede, nije ništa različit od ovog našeg, koje mi smatramo mnogo naprednijim. Šamani nam daju duhove i nešto nevidljivo. Nešto što je van našeg racija, ili ti poimanja sveta. Znam, znam, opet sam se upleo u veliku temu, ali aj' da se držim samo ovog pravca. Pa zar to nije istina? Poližeš žabu, i tripuješ da si orao i leeeetiiiiš, samo tako. Upališ TV, i zabodeš neku SF priču o Majama, i šta dobiješ, leeeeetiiiiš samo tako. Isti zonfa, samo za široke narodne mase. Net? Tamo možeš da letiš, lebdiš, puziš i budeš vukodlak ako hoćeš... toliko ti mogućnosti daju. A tek igrice, koje o'ma da kažem, obožavam, pa u njima možeš da budeš šta hoćeš. A da ne pričamo o fenomenu igre koja se zove Secondlife!!! Ej, bre, drugi život!!! I stvarno jeste. Bio sam navučen, sa pola moje ekipe samo tako, i bilo nam do jaja, dok nismo počeli da mešamo ovaj i onaj tamo život i drugim ljudima, koji nisu još samo otkrili foru, zvučali kao potpuni ludaci, ali ti daje "razne mogućnosti", rekli bi pametni nam ljudi. Pa daje i ona šamanska žaba, zar ne?

Nismo mi mrdnuli iz one prašume, i to bi bilo dobro, da znamo to, i da ne koriste to protiv nas. A sad će o'ma protivnici nekih zavera i tako toga da pitaju KO TO ONI!!?? Pa rekoh vam, neošamani... "liži žabu lepi moj, i zamisli da si orao... ti ćeš promeniti svet... tako lepi moj, liži...". Mislite da je rat u Iraku za naftu ili Afganistanu za heroin. Ne, ja ne mislim tako. Pa ko još ne liže žabu ili da bolje kažem, ne pije kokakolu i ne sluša Madonu, za koju usput moram da kažem da je mega pevačka zvevda bez glasa??? aaaaaaaaaa..."... ali kako se ona samo menja... ti ne kontaš...", koliko sam samo to puta čuo. Pa ti, Arapi. Šta ih treba naterati... ? Da ližu jebenu žabuuuu!!!!

Ne mogu više, suludo je o ovome razmišljati... ja sam uvek želeo da budem Amerikanac, koji igra ragbi u srednjoj školi i jebe one navijačice i jako sam popularan... pobedili su me... " baci loptuuuu... i touchdown!!!!"...

... jebali me neošamani, živela Madona!!!

Thursday, September 18, 2008

Budalaština

Htedoh da pitam nešto. Jel' se seća neko one priče o kuli i o tome kako su svi živeli zajedno, i govorili istim jezikom, i onda se neki lik razljutio na tu ekipu, srušio im kuću, i uzeo im taj jedan jezik kojim su govorili, i dao mnoge, i oni se o'ma posvađali? Jel' ima neko da zna tu priču? Ma nije ni bitno, ali znate šta se dogodilo s tom ekipom, kojoj su uzeli isti jezik, za one koji ne znaju priču, i doveo ih taj lik u nemogućnost da se sporazumeju. Poubijaše se... ozbiljno, ne zezam se. Poubijaše se ljudi samo tako, i koliko sam ja skontao tu priču, sama priča nema kraj, i kontam da se oni i dan danas svađaju i ubijaju... ludilo. Ej, zbog sitnice, jedne male sitnice. Mislim lakše bi im bilo, a i manje pogubno, da su naučili da pričaju te neke njihove nove jezike, da se lepo razumeju. Kontam nešto, pa manje bi se ubijali, zar ne? Ma ko će ga znati, možda i ne bi... možda im u prirodi stvari nije ni dato da se razumeju...

Mislim pogledajte samo nas ljude, pa mi ne možemo da se dogovorimo ni oko čega, ali baš ni oko čega. Dvoje ljudi kad staviš u istu prostoriju, na neko kraće vreme, pa haos, a ne nas 5-6 milijardi na ovu malu planetu. Možda kad bi nam dali svakom po planetu, pa da se samo posećujemo, ne bi bilo ovih sranja koja se dešavaju. Pa ono kao ja na Marsu, moj neki drugar, na Mesecu, jedan na Veneri, i onda se kao nađemo svi kod nekoga na Uranu da opalimo partiju tablića... hahahahahaha... e, tad bi se možda i razumeli.

Aj' da ne postavim stvari globalno... ratovi i te budalaštine, nego najprostije uzmete za primer, ili ti što bi naučnici rekli "uzorak", jednu porodicu. Pa tu se ne zna ko pije a ko plaća, a ne među državama, firmama... i ko zna čemu. Ćale je obično stalno na poslu, ako ga ima naravno, ali aj' da uzmemo nekako najpoznatiji primer te prosek porodice, koju su nam opet servirali na TV-u, ali nije loša ona za primer. Znači ćale na poslu, i nema pojma šta se dešava, osim o onome šta mu keva kaže. Keva sad, radila il' ne radila, je u stalnoj brizi za svojim offspringom... i samo su joj oni u glavi. Ako je sin u pitanju, to je "bolesno". Znači briga neviđena, od toga dal' je jeo do takvih nekih ambicija koje idu iz "Edipa", al' da ne ulazim u tu priču sad, jer Edipov kompleks nije baš ono što svi misle da je. Hteo sam da kažem, tako jednostavan. Ako je ćerka, onda il' su šatro drugarice ili se deru jedna na drugu, pa opet imate neku svađu i nesporazum. Mislim imate ga i sa sinom, ali je nekako drugačiji, ali ga imate. Onda tu uleće ćale, koji se naravno igra gluvih telefona s kevom i kao rešava stvari, ali ustvari ni sam ne zna ni gde je ni zašto je uopšte napravio "debile", niti zašto se oženio s ovom "ludačom pored njega", koja je bila "baš do jaja lik i dobra riba" kad su bili mladi, A ista ta keva je obično razočarana, jer je imala tamo nekog udvarača, koji bi bio"sigurno bolji muž i pružio joj mnogo više" nego ovaj njen sad. Onda ih zveknu klimaksi, i manje više svi znate šta se onda dešava. A deca... haos... razne bitne stvari, ko je tu prvenac, miljenik, pa babe i dede. Kako na njih da zaboravim, babe i dede, ali ne mogu sad o njima, jer onda ova priča ne bi imala kraja. Deca prema roditeljima se ponašaju kao da su vanzemaljci, jer ne veruju šta im ovi pričaju, a onda kad postanu malo stariji ili dobiju svoju porodicu, postaju isti ti njihovi roditelji vanzemaljci, i onda hajdemo u krug. Sve "jovo nanovo". I niko nikom ništa ne priča. Ali niko... Svi žive u tim svojim malim svetovima, i ne daju ih nikome. I još sami sebe ubeđuju da je sve to istina... možda i jeste, ali podeli svoju istinu samnom čoveče, biće ti možda lakše... ladno sam ubacio subjektivno u ovu moju analizu, a to se ovim naučnicima, što se ozbiljno bave ovim stvarima, a ne kao ja, šalabajzer, ne bi baš svidelo... hehe

Ali kažem vam, ne moramo čak da uzmemo ni porodicu, možemo dva prijatelja, i to baš u muškom rodu, pošto mi iskreno ova ženska prijateljstva uopšte nisu jasna. Mislim nisu ni muška, nešto puno, ali ženska... pa tu nož u leđ, za sekund, ali možda je to i iskrenije... hmmmm?! Ma ko će ga znati. I onda imaš ortaka, i kao znate se ceo život, i tu o'ma da stanem. Ne znate se, ali uopšte se ne znate... a znate zašto. Zato što se gledate i prijateljujete, a nikada jedan drugoga niste iskreno pitali "Kako si, druže? Kako se osećaš?". Evo, kad je neko to uradio poslednji put? Evo pitam i žene, kad? Ne, niste, a da vas stvarno zanima kako je taj vaš prijatelj. Imate svojih problema? Stvarno?! Ne rise... hahahahahhaa... pa svi ih imamo, podeli ih, možda ti bude lakše, a? Ne? Ok... Sramota te? To te sramota od samog sebe? E, jebi ga onda, šta da ti kažem, ćuti i smrdi, i zakopaj to što dublje, da niko ne vidi... brzo, brzo, kopaj tu rupu, i stavljaj svoje probleme i bol, da niko ne vidi... hahahhahhahahaha... koji si ti debil, ko god da si!!! I usuđujem se da ovo kažem, baš se usuđujem... pa samo malo kad bi progovorio, ono što te na primer tišti, video bi koliko je lako... ali ok, ti zakopaj, nemam ja ništa protiv. Pa šta će meni tvoji problemi, pored mojih ličnih? Pa možda zato što kad bi mi iskrreno rekao, onda i saslušao? Nije ti to palo na pamet? Malo iskrenosti... a? Ma nema veze, da smo mi živi i zdravi... hahahahaahahaha... vrh idiotarije...

I tako ostade jedno prijateljstvo ili čak ljubav... niko nikom ništa ne priča, idemo nesporazum za nesporazumom, svađu za svađom, bes za besom, strah za strahom, budalaština za budalaštinom... i šta dobijemo? Pa baš ovo mesto na kom trenutno živimo... da baš to... a možda bi se rešilo nešto kad bi samo malo popričali i otvorili srce i dušu jedno drugom, pa kud puklo da puklo, a ne da budemo ko oni likovi, na početku priče, što se ne razumeju i hoće da se biju... haha... ovo ja nešto sam sa sobom se nasmejah... malo samo otvorenosti, jer onda bi možda došlo do smirenja duše, a ovo su samo međuljudski odnosi... koliko li još nosimo toga u sebi pored ove zatvorenosti?... hmmmm... koliko još govana? Ko će ga znati... a jebi ga, uvek je to "samo naša stvar". A kad si pokušao, bio si povređen/a?! Ne rise... Stvarno!?... Pa probaj ponovo, šta misliš o tome, a?!

Monday, September 15, 2008

Ministarstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena

Jel' mi verujete da sam imao neku baš gotivnu temu dok sam razmišljao u kolima, ali ode iz glave... e, godine moje, odleteste... pa da, to je, bre, tema. Vreme... ne ovo vreme kao "baš je divno vreme napolju...", nego vreme, kao, ne znam, ono, big bang i onda nastaje vreme, fazon. Sa sve onom početnom teorijom da će doći do implozije samog univerzuma, što, aj' malo da pojasnim znači, da se svemir širi sad, i onda će da stane da se širi, i onda će da krene da se skuplja, kao neka majica, i to omiljena posle pranja, a keva ti je upropasti, i onda će sve toliko da se skupi, da će sve ponovo da explodira, i tako u krug. E, to vreme, mislim na to. Mislim sad kažu da ova teorija ne valja nešto baš, pa su sad podelili sve nešto na pet perioda kosmosa. Mislim da smo mi trenutno u tom nekom drugom, i onda će valjda u trećem, da budu samo crne rupe, pa u četvrtom će i one da nestanu, u petom fotoni, i onda... e tu su stali, pošto manje više niko ni ne može da smisli šta će se dešavati, kad samo fotoni budu išli tamo-vamo. Ali to mora da će ludo da izgleda, jer čisto za informaciju, ti fotoni idu brzinom svetlosti... to je ta ekipa... ono kao "warp nine, mister Spok...". Prejako!!! Odo' ja s pričom ko zna gde, a ode i samo vreme...

E da, opet se izgubih, ali sad na tu pravu temu. Rekoh da je to vreme... pa jeste u nekom smislu, ali više bih se ja ovde bavio, gubljenjem vremena... hahahaha... sad bi ti neki teoretski fizičari rekli i pitali se " ide li vreme u korak s nama... ili mi idemo tamo, vreme vamo..." i tako te stvari... ali ja bih pričao o običnom gubljenju vremena, i to isključivo baš o samom sebi, ne o vama. Vi sigurno ne gubite vreme... ali eto ja da, meni se to stalno dešava. Gubim vreme, kao što neko ima običaj da gubi ključeve za kola. Mislio sam da će se to srediti kad se oženim, pa kao s nekim sam, pa ne mogu da gubim vreme... eee, koji zajeb, sad samo gubimo vreme zajedno, moja draga i ja. Ok, malo kvalitetnije, sad se šlihtam... hahahahhaha... ma kakvi kvalitetnije, sad ne mogu ni neku igricu da zabodem, a da mi ona ne gleda preko ramena šta radim. Najeb'o sam zbog ove rečenice, ali aj' sad, nek ide život... ops, a vidite samo tu izreku "nek ide život"... to je direktno rečenica o gubljenju vremena... pošto obično vezujemo vreme i sopstveni život... tako da ustvari tu možemo da se nadovežemo i na temu smrti i kako je neizbežna, ali to mi već previše za jedno jutro... ali eto, gubi se vreme...

Samo kad se setim, od srednje škole sam tek i uočio tu pojavu, da "vreme ide", ali sam je tek izvalio u zadnjih par dina... i stvarno ide... a šta i da radiš ovde... malo šljaka, malo kuća, malo s ortacima na pivo... hmmmm... i to je manje više to. I onda će neko da mi kaže "mojne letargija, hajde, malo, entuzijazam..." ili tako neku glupost. Ma daaaaj... tek to nema smisla... svi mi većinom imamo taj entuzijazam, ali nemamo vremena, što bi rekao moj drugar Čile, a vreme je novac... hahahahahaa... Ma kenjam, ne vrti se sve ni oko te love, ali da se gubi vreme, ja moram da priznam da ga gubim. Nekako mi nestaje... gledam baš sinoć... čoveče, nedelja, pada kiša, i šta moja draga i ja radimo? Čekamo da prođe dan, da legnemo da kuntamo... možda je to samo naša patetika, ali nekako i ovi što stalno su negde, izlaze, ludilo, zezanje... tek mi to gubljenje vremena... ali moram priznati da sam najbolje gubio vreme dok sam bio u srednjoj i posle nje... bleja, bleja, bleja... malo duvka, malo bleja... devedesete su keva bile... a tek ono bombardovanje... ufff... kakva bleja, mislim za one koji nisu završili na nekom lošem mestu... ali bleja... ali nemojte pogrešno da me shvatite, čast momcima koji su bili tamo gde ne treba...

Ovo sa vremenom me smorilo, aj' malo da se bavim rudama... hahahahaa... jer i ja sam pripadnik ekipe za "Istraživanje ruda i gubljenje vremena"... hahhahhahahaa... ludilo... ahhahahaa... sećate se te ekipe? Ko se ne seća, neću ni da mu objašnjavam. Ali budim se jutros, i sad na TV mis slovenskih žena ili tako nešto, ali šta je tu čudno. Imate nevladinu organizaciju za pomoć mis slovenskih žena??? ... hahahahhahaha... hahahahahhaha... hahahahahahaa... ma vrh!!! Znači, hit, hit, hit... i tako do beskonačnosti... ili na primer Fashion TV... pazite, ta televizija je opasna. Ako je gledaš više od mesec dana, možeš da poludiš i istripuješ, da je to stvarno život. A onaj Mišel Adam, koji je to car, i šta je on smislio. Mislim nije to ništa novo, i ovaj iz Plajboja je to uradio mnogo pre... e vidite, to već nije gubljenje vremena, to je potpuni zalud. I svaki pametnjaković će sad da kaže, i to dosadi... ma daaaaaaj, bre!!! Svi bi mi to želeli ili smo poželeli. Ma ne da budemo oni, nego da se nađemo bar malo tamo, da se ne lažemo više. I da stvarno "živeli smo srećno do kraja...". Ali ne može, batko. Srbija!!!! Izdrži maksimalno!!! Ne možeš ti mene da jebeš toliko, koliko ja mogu da primim!!! Ovo malo sam dobio napad zbog vojnog poziva, koji me je pozvao da statiram u kukuruzu... hahahahhaa... eee, vojska... e to je jezivo gubljenje vremena... ko to nije video, taj ne zna par stvari: da čovek može da spava i više od 48 sati, pa da nastavi da spava još 15 dana; da crna rupa postoji i da jede vreme i zove se straža; da šuljevi i žuljevi nisu ništa; i PRS, jednostavno ne znaš šta je prs ili ti prsnuti, ako nisi bio u vojsci, jer prs se čuje... verujte mi, i to se čuje daleko i jako.

Mrzi me više da serem po ovom blogu, svaka čast ovoj dvojici, što gube vreme s lepim ženama, širom planete... svaka čast i meni što gubim vreme, ne znajući šta radim... i tako... eto, izgleda da i sad gubim vreme pišući ovo... koji sam ja kralj, ćoveeećeee, sa sve Ć...

Tuesday, September 9, 2008

Za mene ipak znak pitanja

Nešto mi drugo palo na pamet, o'ma posle one prethodno napisane pričice... da li ste se ikada više puta zaljubili u ženu koju volite? Znam da ovo zvuči ljigavo, ali ja jesam... Mislim ja volim svoju ženu, znači onaj deo sa zaljubljivanjem bi trebalo da je prošao, zar ne? Ali eto, sedim onako zavaljen u svoju fotelju, pijem kaficu posle posla, i buljim u TV. Kad eto ti nje... kosica plava, guzičice onako vrckaju... znate ono kad je plava žena u crnom... ma može i Motorhead majica, pa je ok... neki žmarci me obuzeše odjednom... nisam baš odmah razumeo svoje osećanje... mislim u sebi, napaljen sam... ustanem onako brzo i uhvatim od pozadi... krene, naravno, ono ljubljenje s iskrivljenim vratovima, koje ljudi vole da izvode, ali nije baš tako lako... hahahahaha... preguzim prodrem u nju...

Neću sad da vam pišem neku porno priču, jer mi to i nije namera, tako da se manem detalja, ali nekako u toj pozi uhvatim okom njen struk, guzu, leđa... glavu, uzdah... zbunim se skroz, jer to nije ono što sam pomislio pre toga... nekako mi se sad ne guzi... ljubi mi se. Podignem i stavim je na kuhinjski pult, sa sve željom da je ljubim? E sad znak pitanja što stavih... pa ne onom željom ljubimo se, da bi se kresnuli, nego da je ljubim... film... ali francuski ljubavni film mi u glavi... nisam ni znao da sam sposoban za tako nešto... mislim znao sam... mislim nisam... ma da nastavim dalje priču. Pošto imamo do jaja terasu, rekoh ustani i kreni gore... ona onako polako uz stepenice, levo desno... levo desno... mađija, breee... ništa ni dalje ne kapiram ja...

Izlazimo na terasu... otvoreno nebo iznad nas... ona mi se onako kao ženka namešta da uđem u nju... prodirem... krećem... budi se ono životinjsko u meni, jer iznad mene je neboooo, breeee!!! I u tom momentu zanosa, primetim u onom mraku, njenu siluetu. Ali s tom siluetom, i svaki deo nje... ne znam dal' možete da me ispratite, svaki deo nje... dušu njenu... Noge su mi zaklecale, iako ona to nije primetila, jer ja sam muško i ja to ne pokazujem!!! Koja glupost izrečena u prethodnoj rečenici... Kažem vam, noge su mi zaklecale... i tad shvatih da sam se ponovo, ali ponovo zaljubio u svoju ženu... Kako neverovatan osećaj... naravno, morao sam da dobijem i napad panike... hahahhaha... usput, jer nisam navikao na tako nešto... mislim, ko je?! Ali mi nije pokvario ni taj napad panike, tu moju zaljubljenost, čak mi pomogao da shvatim šta mi se dešava...

Tu završili i svršili... da ubacim i malo smeha, bespotrebnog... hahahahaha... moram priznati da sam kao prava muška pička pobegao sa mesta događaja... ali sedim posle, gledam je... opet se vrti tu... vodili smo ljubav pa bar još tri četri sata... i onda sam joj rekao... "... e, ladno sam se, ono, ponovo zaljubio u tebe...", totalno ono idiotski, muški rečeno, sa sve onom facom... znate svi koja je... Ona se nasmejala, jer voli to... baš to što sam tako rekao, a ne "... bella donna...", italijano, ljigavitis stajl... ali i ona se zbunila...

Legli... ja i dalje u napadu panike... zagrljaj... mi inače kad spavamo se držimo za ruke... držanje za ruke... i kunt...

Ustajem na posao, ne mogu da je pogledam... sramota me... zašto... nisam navikao na tako nešto... ali mi se dopada...

Volim te dušo... i izvini što te nisam "opalio" jutros... bilo me sramota od svojih osećanja... hahahahahahahaha... hahahahahahaha... hahahahahhahahaa...

Ti ćeš mi kažeš da ne em govna...?!

Iskreno, ne znam kako na vas utiče ovo vreme, ali mene ubi. Znači stalno mi se spava, imam stomačne probleme, ne mogu da dišem kao čovek, ali to je možda zbog pljuga, jbg... ali da svedem, ne osećam se baš najbolje. Mislim, sve te neke fizičke boljke me sputavaju da odem do reke i prošetam ili ne znam šta radim. Užas. Mislim da je sve to ipak u glavi... da, jeste, u glavi je. Nešto sam, bre, ovih dana, baš puk'o. Ali ono, rasprs'o se... mislim, nije to ništa novo, niti nešto strašno, ali nekako mi dosta više da pucam, da teško dišem, da sam stalno nešto na nekoj ivici... mislim, zar nije i vama? Meni je dosta. Al' ne možee, što bi rekle gedže, ne možeee sine, mora da budeš sjeban u vuglu, pa to ti je. A kako i da ne budeš?!

Mislim, pogledajte samo, aj' čak da ne uzimam ni devedesete godine u obzir, šta smo sve proživeli u zadnjih, eto, osam godina. Mislim ovo je toliki idiotizam, mislim na ovo... šta god da je... tranzicija... demokratija... poboljšavanje društva... budi tolerantan... mislim ljudi, potpuni kretenizam, ali potpuni... samo pogledajte letargiju koju smo dobili, koja je nekako povezana s nadom... hmmmm... mislim te dve stvari uopšte ne idu zajedno... ok, moraš da imaš nadu da bi opstao u letargiji... ok, ok, moja greška, ali opet... pa to je suludo. Imaš naciju, da izuzmem sad neku globalnu priču i Amerika je prozak nacija, koja ne zna "di tera, be". Svi sad kao nešto radimo negde... mislim ko uopšte ima sreće da radi, a ne da ga izdržavaju roditelji, i borba... mislim koja borba... kad sam već kod tog izdržavanja od strane roditelja, znate li vi koliko ljudi koji imaju preko 35 godina izdržavaju roditelji... ajoooj, nisam verovao, dok nisam čuo gomilu priča od nekih ljudi... ludilo. I ko je sad tu kriv, ta "deca". Ne, njih mogu samo da okrivim što ne vide koliki je svet i šta se u njemu može, ali za ostalo krivim roditelje, jer ovo za svet, ipak, bar po meni moraš da otkriješ sam, šta god da su ti rekli. A kažem, i ovi koji se kao bore... koja borba... mislim svi imamo isti onaj osećaj posle nekog vremena da si tu zato što primaš platu i posle sebi možeš da kupiš nešto. Eto, to je sve. Evo, nek dignu ruke ljudi koje ispunjava posao... ajde, dignite... niko, a? A vi gospodine, tamo... aha, vas ispunjava... ok, čime se bavite... kažete građevinski preduzimač... odakle ste?... iz Bjeljine... shvatam... Eto našli smo jednog. Ne želim da pričam o potrošačkom društvu, nego bukvalno o klasičnoj navlaci. Navukli te, ovi iz banaka, marketinških agencija... baš ti, gde su malo bolje plate, još da ti njih juriš da ti daju posao koji te ne ispunjava... hmmmm... vidi ti to, kao, bre, neki narko dileri...

Pričam se baš nešto sa ženom, pre neko jutro, i kao tema sport. I dođemo do zaključka. koji, bre, sport?! Kakav sport. Hoćemo prvo u većini ljudi, ne kažem svi, koji prate sport. Evo, aj' ti devojčice iz trećeg reda... da, da ti, u žutoj majici... koji sport voliš... tenis... divnog li čuda... ok, i kad si počela da ga pratiš?... aha, i trenirala si kad si bila mala... koliko?... dva meseca... ok, ali kad si počela da pratiš tenis kao sport?... ovo sa uspehom Đokovića, Ane i Jelene kažeš... ok, ok, a koji si sport pratila pre tenisa... stani, jel' mogu da pogađam... mogu?... hvala... hmmm... košarku i omiljeni košarkaš ti je Marko Jarić, jer tako?!... pogodio saaam... ne, nisam vidovit... ok, aj' samo još jedno pitanje... jel' znaš ko je Kićanović?... ne znaš... dobro sedi, i puno ti hvala... draga publiko, šta smo dokazali ovim uzorkom, ovom nam prelepom devojkom, koja redovno ide na košarkaško teniske nam događaje... ama baš ništa. Tu i dolazimo do naših nam dragih sportista... mislim ovde je sport samo kao jedna od tema... možemo isto tako da uzmemo neku globalniju... evo na primer, ko se seća globalnog zagrevanja?... ono, onaj ludi Al Gor i ekipa... koncerti širom svet i ta akcija... jedna tre'ina sale... jako, i šta ste upamtili... da, vi momče... da ne treba ostavljati punjač za telefon uključen ako ne punimo telefon... to znači... jako, baš jako... vi... da voda može da se prečišćava... vi... da postoje neki filteri, pa ih staviš na dimljak... hmmmm... da se vratimo mi malo na ove naše, što bi naši susedi rekli "sportaše"... znači, ok... koliko od vas zna za Šekularca... oooo, koliko ruku... ok, onda kapiram da znate... ok, koja je anegdota najčuvenija za njega?... niko,a? ... ono dupetom go... ne znate... kontam, niste se tad rodili... kapiram... šta mislite, koliko je uloženo u marketing istog nam igrača?... nemate pojma... pa vidite, samo ta jebena priča... u Marka Jarića, koliko hoćeš...

Gde je poenta ove moje priče? Pa ako niste primetili, moje priče ni nemaju neku poentu, samo moje, i naglašavam, moje viđenje stvari, i ništa više. Evo, ako me ljudi budu pamtili po nečemu, nek to bude po ovoj rečenici "U svetu postoji mnogo laži, izaberi jednu i nek to bude tvoja istina". I zato se ja bavim isključivo lažima... hahaha... ovo se ja nešto smejem sam sa sobom. Pogledajte, gore sam se dotakao nebitnih tema, pa se opet čovek zapita. Taj Kićanović je igrao košarku jer ju je voleo, i posle toga je mogao samo da otvori špeditersku kuću... nemoj te samo da mi se hvatate za njega u ovoj priči, on je samo primer. Počele Olimpijske igre, ovi napali Južnu Osetiju, a onda Rusi Gruziju... ček, zar to nije vreme mira i ljubavi među ljudima? Gluposti, mir i ljubav među ljudima, nikada nisu ni postojali, ako pogledate zapisanu ljudsku istoriju... sve se svodi na čist interes... pa ovo što ja pišem je čist interes... izbacujem iz sebe, to je moj... nema, grub svet je ovo, a toliko bi bilo prosto, da Kain nije ubio Avelja... hahahahaha... zar ne? "Zar ne vidiš da krvi tvoga brata...". Ubiti jednog čoveka, znači ubiti ceo jedan narod. Razmislite o tome. Ali nije mi to tema za danas. Ili možda jeste, možda je Kain ubio sve one neletargične i pozitivne ljude, koji bi izašli iz Aveljeve loze? Ko će ga sad znati... i ko ga jebe... letargija je keva... hahaahaha... "ima se obesim o kvaku"

Jel' ste primetili, da više ni ne vidimo šta nas nervira? Da kreneš u dan, i misliš da te nervira kolega, ili onaj lik u basu, ali ako se malo bolje zapitaš, jel' te oni stvarno nerviraju? Ne znamo zašto smo nervozni... zaboravili smo... više ni ne znamo zašto smo se prvi put iznervirali... hehehe... razmislite o tome, ali mislim da tu ima nešto... i onda je došla letargija... a nada, nada ipak umire zadnja... hahhahahahha... zaboravili zašto smo se iznervirali??? Zamislite vi to... a vidimo to isto, svaki dan... servirano, svaki dan, a mi zaboravili... eeeeeeeee... odo'...


http://www.ted.com/ , za one koji vole da slušaju gluposti drugih ljudi...
Odbojka Kićanović Slavnić - za one koji bi da se podsete, i one koji nisu nikad videli...



A sad nešto da se malo opustite ljudi... nema nikakve veze s ovom prethodnom pričom... uživajte... Jurkeeeee... yeaaaaaaah:
http://www.youtube.com/watch?v=KJkoBH68njQ

Friday, September 5, 2008

E moj prijatelju...

Vidite, moji dragi prijatelji, nešto razmišljam ovih dana, pošto me, naravno, kao i sve vas, najedavaju govnima sa svih strana, na dnevnoj bazi, kako je moj život mogao da bude drugačiji. Ajde malo da vam kažem šta ja radim. Radim u nekoj finansijskoj kući, koja se bavi, pa sad da ne objašnjavam puno, ali prodajom i kupovinom novca. I tu ja nešto pregovaram, sedim s "bitnim" likovima... ma ne možete ni da zamislite sa kim sve... ali uglavnom direktorima, raznih tipova, a najviše, "telećim" glavama, kako ih zove moj drug Šode... raznim ministrima i ljudima iz sveta finansija. Ukratko, to su oni ljudi, koji vama kroje živote. Jer eto čisto da vam kažem nešto, ovo politika i ta sranja na TV-u, to nema veze s mozgom. Sve odluke se donose iza kulisa, sve ima veze s lovom i moći, i te ljude nikada niste videli u životu. E, tu sam ja ona početna bubašvaba. Ona koja se bori da opstane u tom svetu, i kao nešto uči, da bi ja vas na kraju smarao i karao, i odlučivao o vašim životima, kad odradim jedno 500000000000000000 pljugi i još kad me pojebu toliko puta, i odradim svojih dvadeset dina u tom poslu.

Što se tiče firmi i to sve, nikada niste čuli za nas, mi nemamo reklamu na TV-u, mi nismo ni u onim staklenim zgradama... ne, mi smo u dubokom šteku, i tripujemo, da smo, bre, mnogo jaki. Ljudi koji rade samnom... e, tu ima više vrsta... imate naravno ove administrativne kretenke, jer su obično žene, koje se biraju da budu takve, koje nisu primile kurac, zadnjih dve dine, a verujte mi da možete da ih pojebete, ali samo ako možete, mislim ako vam nije muka, u roku od pet sekundi... hahhahahahaha... ono, "aj mi ga dudlaš"... to je sve. Imate one koji se boje svega i svakoga, pri tom ni ne znaju šta rade tu, niti znaju svoj posao... takva vam je većina, jer i sama fora je da posao zna samo par ljudi, a da ostali budu u strahu... mislim ovo je u većini firmi formula koja funkcioniše, ali kažem vam, tako je i kod nas. Oni koji dižu najviše dreke i vike kako ne mogu to da postignu, i kako imaju toliko posla, e to su vam najveći neradnici, i nemaju pojma... ali oni ne bi imali pojma i da rade u pekari, ali ovim ne vređam pekare. Ovi rade za dobre plate, za razliku od pekara... i naravno, šefove... većina njih je isto totalno debilna, ali uvek ima ona ekipa koja zna šta radi i koja drži sve u rukama... e, to vam je to... kažem, kao i u svim firmama...

Šta sam ja tu, i koja mi je poenta ove priče, pitate se? E, ja sam srednje govno ovde, jer sam sebi pre toga upropastio život, i uspeo uopšte da završim u situaciji u kojoj se nalazim, i za to mogu samo sebe da krivim, ali to ću vam pričati neki drugi put ili nikad... hehehe... ali sama ova priča nema veze sa tim gde ja radim, nego šta sam mogao da radim... a šta sam mogao... eeeeee... Mogao sam da budem menadžer najboljem DJ-u na ovim prostorima, pa možda kasnije i na celom svetu, da on nije odlučio da postane bankar... sad ću malo da vrištim... aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa... aaaaaaaaaaaaaaaaaaa... aaaaaaaaaaaaaaaaa... da sad budem na Ibizi, i da me bole ona stvar!!!! Ali ne, on je čovek odlučio da je sve to glupost, i da treba da se "uozbilji". Alooooo, bre, naj druže, jesi li ti normalan. Pa ceo svet bi dao za to, a ti si odlučio, i to još pre par godina, da se uozbiljiš. Pa jesi li ti normalan!!! Kako bi sad ja, kao tvoj menadžer uživao... cice na sve strane, putovanja, keš... ajooooooj... e moj druže... ok, znam ja da bi ti malo morao više da radiš, da bi bio bukiran, na svaki sat vremena... hahahahahah... hahahhahahaha... ali bi brate, ja živeo do jaja!!!! ... hahahahhahhahaaahha... kako bi sad gledao izlazak sunca u Café del Mar-u, a ne, autoput... hahahahahhahaha... znam, znam, malo sebično s moje strane, ali jebiga, matori, takav je život... alo bre, pa ti si naučio sad ove naše po Ibizi i sranjima, da puštaju ploče... jel' se sećaš bre?!!!

I sad mi večeras idemo na Guetta-u, a umesto toga si ti mogao da živiš njegov život... šta ti je stvar odluke... eeeeeeeeeeee... ali dobro, poštujem ja to... ma poštujem kurac, bre, jesi li ti luuuuuuuuuuuuuuuuuuuud!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ... hahhahaahhaahahahahahahhaa... hahahahahahahahaaha... alo bre, keš, cice, ludiiiiiilooooooooo, breeeeeee... e moj prijatelju... a sad nam ovi likovi u džemperčićima, govore o clubbingu... hahahahahha... pa to je ono najsmešnije, i najtužnije... hahahhahaaha... jaooooo, likovi u džemperčićima, koji su se pojavili niodkuda zajedno sa "demokratskim" promenama, i koji se razumeju u sve, i ima ih svuda... hahahahaaahhaha... ludilo... moram priznati da su mi takvi, bezlični majmuni, najomraženija vrsta u ovoj zemlji. Omraženiji su mi od onih likova koji su rejveri iz Bjeljine, i na 100000000000 exera... hahahahhaha... koje su to pojave... hahahahahaha... ali, ove u dž treba sažaljevati, i njih i one ribe koje su sa njima... mogu samo da zamislim taj sex... hahahahahhahaha... hahahahahahahha... hahahahaahhaa... a sad su počeli i da klabinguju??? ... hahhahahahhahahaa... žasuuuuuuuu tebraaaaaaaaaaaaaa... moraš da znaš šta je Divine petkom u Industriji '96 dine i ko te pušta na vratima... gde je Omen, i šta se tamo posle dešava... ma neću dalje o tome, neka druga tema, ali za kraj...

JESI LI TI LUUUUUUUUUUUUUUD, DRUŽE MOJ NAJBOLJI????!!!!!!????!!!!!

Wednesday, September 3, 2008

Superstar, yeeeeeeeeee.....

Čoveče, jel' ste primetili da ovi naši političari više uopšte nisu popularni? Ali stvarno, koga zanima šta je rekao neki naš predsednik ili premijer, kog sam iskreno prvi put video... hmmmm... pa kad je postao premijer. Niko više ne obraća pažnju, šta će radikali da kažu, ili dal' se LDP protivi tome... ili više i ta pitanja od tolikog nekog značaja za zemlju... evo i Rusi će sad da priznaju Kosovo... hahahahahahahha... izvinite, ali sad moram da se smejem neko vreme... hahahhahahahaha... hahahahahahhaha... hahahahhahahaa... uffffff, pašću sa stolice od smeha... suze mi idu... e da, kad smo već kod toga, Putin spasao novinare koje je napao tigar... hahahahhaahahahha... aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa... hahhahahhhaha... pa da ne verujes. I to sa pištoljem sa strelicama za uspavljivanje... hahahhaha... Pa ček ovako, ako se tigar zaleti na tebe i ti si u toj nekoj smrtnoj situaciji, i sad ti ispalis tu strelicu, mora, bre, valjda da prođe neko vreme, da ona prošljaka, a? Mislim nisam neki stručnjak, ali kontam da mora. Dok to uđe u krvotok i sve to... a? Jaooooo, sad sam se setio, kad je ono i pre neku godinu naš voljeni Velja selja spasavao onu devojku iz vode na nekom spustu, ne mogu sad da se setim kom, pa se ona jadna, valjda, davila, a hrabri Velja se bacio da je spase, pa su onda onako pijanog i debelog, morali da spašavaju i nju i njega.... čekajte sekund... hahhahahahahaha... hahahhahahahahha... hahahahahahahaha... hit, hit, hit... nemam reči, koji su to, bre, superstarovi!!!! Ne, to su super heroji... hahahhahaha... pa onda onaj Buš, koji je ustvari vanzemaljac, i ne obični, vi tačno možete na youtube da "vidite", kako on ustvari trepće kao kameleon... ludilo, sine, ludilo. Najgore je što je on još onaj potpuni ludak odgojen u duhu da je svet nastao stvarno za sedam dana, i da su svi niža rasa od bele, ma, vanzemaljac, bolje je... hahhahahahhahaha... ma ima ih koliko hoćeš, što naših, što njihovih, nego su smešniji ovi naši, jer kopiraju njihove, a i novi su u svemu tome, pa nekako baš zabavno. Superstar, yeeeeeeeee... dal' je Marvin mislio na to, u toj pesmi... hahhahaha...

A sad i ovaj najnoviji... to jest bilo ih je dvoje. Žena i crnac za predsednika... hahahahhaahha... eto vidite da Amerika je ustvari toliko liberalna država, da je to neverovatno... to uopšte nije marketing, za ceo svet... ne, ne... to je sve istina. I sad će da pobedi ovaj crnac Alabama ili kako se već zove, i ne boj te se, neće ga ubiti... priča kao belac, sve je ok, uklapa se u korporativnu Ameriku. A žena je ispala, jer još nisu spremni za žene???... pa ovo je hit... mada ja nisam za to, žena predsednik, jer mislim da žene i ovako vladaju svetom i da su one jači pol, i da s ovom svojom jednakošću, samo sebe upropaštavaju, i da im taj neki feminizam ili kako god se to zove, ne ide baš na ruku, ali aj' sad, da ne ispadnem još neki koji nije za ženska prava i tako te stvari, pa da me biju žene na ulici torbama... da nastavim sa čamugom, i on neće bombardovati nikoga... hahahhahahahahaha... ček, bre, sad mi i suze krenuše na oči od smeha... sad će samo čamuga da nas bombarduje... jaoooo izvinite, da budem politički korektan, afričkiamerikanac će da nam baca bombe po glavi... hahahahahaha.. ili tamo nekom džudžumudžu narodu... ti ameri su kao ona scena u Crnom Guji, kad ga onaj idiot od poručnika pita"... ali vi ste čuveni heroj zulu raotova...", a Guja mu kaže" ... jesam, ali tad su nas napadali sa zašiljenim mangom, a sad je Švaba preko puta, ukopan i sa velikim mitraljezom..."... hahhahahahaha... mi smo, ladno, ekipa sa zašiljenim mangom... jako, prejako... eto, i Alabama ili kako god se zvao, je potomak tih likova sa zašiljenim mangom... možda će da nam baca na glavu zašiljeni mango onda, a? Kakvi smo, ima da ga jedemo, i da postanemo, ono, baš zdrava nacija... hahahahaha...

I tako vam kažem, nisu više zvezde... mislim ovi naši bar... sad neki Đoković, teniser, na primer je zvezda. Jako... kao klinci se lože na njega a ne na Šekija ili Kneleta... ok, nije to loše. Onda ona Jankovićka ili kako već, sve pre peniseri neki... hahahahhaha... koliko mi se tek oni penju na kurac, pa vi nemate pojma. Koliko sam ja video, oni bi svi, bre, da budu pevači... hahahahahha... Sećate se Divca pre, i onih akcija, a šta se sad dešava... hahahaha... Ej, Šefik i onaj drugi debil, se potukli na Olimpijadi!!! hahahahaha... nema, ovde kod nas, ko postane taj superstar, bio političar, ili sportista, glumac... da, da... glumac... ej bre, onaj Sergej Trifunović... hahahahahahhahaha... koji je, bre, ono debil. Šta li onaj tripuje, a nema pas zašta da ga ujede... hahahahahahahaha... e moje super zvezde, a takvih je pun kurac ovde... Ajde ovi sportisti i neku kintu imaju, mislim na tenis, ali glumci i ekipa umetnika... ma daaaaaaj, bre, koga mi ovde zajebavamo... ustvari, ček bre, pa mi smo kao nacija superzvezde, jer pogledajte... malo ona Gruzija nas skinula sa CNN-a i tih sranja, i šta se desilo? Izlaktali smo se, da nas vrate na prvo mesto vesti... mi smo carevi, mi smo carevi, mi smo carevi...!!!!! Ali za budalaštinu, ali nacija nam je superstar, yeeeeee... hahahahhhaa... mi smo ladno svi superstarovi... pa mislim, stalno smo na TV-u... yeah, dude!!! ... hahahahahhaa...

E, moj Marvine Gayeeee... "he is superstar..."... da li si to mislio... a? Au, ismejah se dok sam ovo pisao... slatko... hahahahaha...

Monday, September 1, 2008

Reklama za ono braon piće s mehurići...

Da vas pitam onako nešto, pošto mi to na pameti baš dugo vremena... jel se nadate? Jel čekate da se nešto dogodi, i da vam se vrati vera... ne mora to da bude vera u Boga ili u šta god vi verovali, nego vera u bilo šta... mislim ako pogledate oko nas, pa baš svuda, niko više ne veruje nikome, a to bi trebalo da bude prosto, vera u ljude... čak ni rod rodu, a ne da veruješ u nešto imaginarno... mislim, baš vas pitam?

Vidite, što se mene tiče, od onih sam likova, koji baš želi da veruje... koji baš čeka i veruje. Mislim to ne znači da ja ne radim na sebi, i da eto tako čekam tog "Godoa". Ne, daleko od toga, radim na sebi, razvijam i svoj racio i osećanja, ali ipak tu nešto fali... baš fali. Nekako bih da opipam to nešto više, nekako da baš dođe i da vidiš da je to nešto... kažu ideal. Kažu, "budale ginu za ideale..", ali zar nije to, baš ono što nam fali. Ideali? Pa naša cela generacija se zasniva na "...take money and run..."!!! Mislim, ako je to smisao, onda... meni nije, odmah da kažem. Ne da sad ja ne bih da imam tog keša, i da živim lepo, ali da mi je to smisao života, daleko bilo. Il' da sad i ovo što jurimo poslove, i kao uspešni smo, i to je bitno... hmmmm... dal' je stvarno. Lepo je biti uspešan, ali znam mnogo uspešnih ljudi, i mislim opet na ovo što nam je rečeno da je uspeh, i koji nisu baš srećni, šta više... neko će reći na ove moje reči "... i bogati plaču...", ali zar ne plaču? Mislim, ne kažem da njima nije lakše, ali plaču, znam to.

Nekako nema više nekih izuzetnih dela, i ne možeš više biti vitez na konju, koji čini dobra dela... jel' tako? Ne možeš sam protiv svih, i "što bi ti sad bio drugačiji?". To su ta pitanja koja čovek sebi postavlja. Ako si malo drugačiji, odmah prst u tebe. Pa šta?! Šta te briga, što ne probaš... jedno dobro delo za drugim... pa to je ono što se može... sad ćete reći sigurno da sam odlepio, ali pomozi onoj starici da pređe ulicu kad je vidiš, il' ustani "matorcu" u basu... zapamti i ti ćeš mator biti. Stvarno žanješ, ono što seješ, to jeste istina. Što ne bih saslušao nekoga, i ako mogu, pomogao mu. Mislim, pa to ne košta ništa. Odmah neko reče iz gomile "...košta živaca...". Znam, znam, niko više nema živaca ni za koga... pa tu i jeste problem... kako će onda neko da ima za tebe? Jel' si ikad razmislio o tome?! Dal' će tebe sutra, u trenutku muke neko da sasluša, a ti nisi imao vremena, jer si, ne znam, jurio za novcem ili ko zna čim... mislim da hoće, uvek se nađe neka dobra duša... i nije njoj muka od tebe, veruj mi... nije muka, kad znaš da vredi saslušati drugoga, ali se ne plaća... hahahha... šta ćeš, slabo plaćen posao... hahahha...

Mislim pogledajte te strance... to gde mi želimo da idemo... Evropa, Amerika... i sve to... pa nisu oni nešto baš happy, koliko ja vidim. Nemaju probleme kao vi i ja, ali nešto tu smrdi, i to je osetio svako ko je bio preko, bar malo. Ne kažem, ne idi, kažem, i tamo ima nešto, što ima i ovde. Ali tu se uvek vraćam na personalizaciju problema, ne možeš da pobegneš od samog sebe. Al' da ne davim s tim... neću pametujem... i ovako serem puno ja po ovom mom blogu, kao da sam bezgrešan i ja se našao pametan da vama nešto kažem što vi već ne znate... hahhahaha... naravmo da znate, ali jedno moram da kažem... pomozi onoj baki da pređe ulicu... biće tebi bolje, veruj mi... i otvori svoje srce, već jednom... veruj malo ljudima, nisu svi tako loši. I šta ako te povredi... pa šta!!! Šta si se, bre usrao!!! Ono kao "use i u svoje kljuse"? Tom parolom? Pa to znači nešto sasvim drugo, a i nije baš uvek istina... ima dobrih ljudi, ali kako ćeš da ih nađeš, ako ne pokažeš neku emociju... nešto, bilo šta... naći će oni tebe... hmmmmm... hoće, i u to verujem, ali da li ćeš imati tad muda, da im kažeš istinu o sebi. A?! Da li ćeš?!

Hajde malo da promenimo, pa da krenemo da verujemo drugima... kako bi to bilo lepo, i koji sam ja idiot što sam ovo sad napisao i pomislio, jer tako!? Nije... ja ću tako da živim, a ti stvarno, kako god hoćeš... izbor je tvoj, i ovo nije reklama, kao "izbor je tvoj", nego stvarno... izbor kako ćeš da živiš, u šta ćeš da veruješ, kako ćeš da se ponašaš, dal' ćeš da se nadaš... i sve ostalo je samo tvoj...

Zvučim kao reklama za ono braon piće sa mehurićima... hhahahaha... ladno su i to iskoristili... aaaaaaaaaa... tako da kažeš jedno prosto VERUJ, ispadaš budala... hahhahaahha...

Pročitao sam ovo što napisah, i videh da sam malo izmešao teme, ali to mi bi na srcu... sve to skupa... ali nešto ne valja u nama samima. Sami sebe činimo nesrećnim... ideali, vera u bilo šta... nekako se sve to gubi i čini me jako nesrećnim da sve to gledam. I ne samo što gledam, nego sam i učesnik svih tih proseravanja... e moj Ferguso, prvo promeni sebe, pa onda "menjaj svet"... hahahaha... ovo sad, bezrazložni smeh... više, kao, mislim, ovo ono... a tek nada kao tema? Jel' ovo nada što sam pisao malopre... nemam pojma, valjda jeste... odo' da spavam... dosta od mene i mog prosera... hahhahaha... sad se nasmejah samom sebi... eee, veliku temu uzeh da razložim, i sad se zapletoh u njoj, dal' da pišem dok mi oči ne poplave ili stanem... ma idem da spavam, radim sutra, a vi je razlažite sami... znate šta sam hteo da kažem u tekstu, jer znam da vam je ovo u glavi što napisah gore... a kome nije? Ljudski je to... da se pitaš... opet, odo da spavam... he