Thursday, December 24, 2009

Koliko je jebeno prosto...

Ovo je trebalo da bude sigurno bolji tekst nego što će sad da ispadne, jer sam još sinoć, u mislima imao završenu celu priču, ali sad kako ispadne neka ispadne. Ako me razumete šta želim da kažem, ako ne, ne morate, toliko nije bitno. Isto tako, odmah da naglasim da ista ova priča nije za ljude sa slabijim zdravljem. Posebno za ljude koji se nešto pitaju, mentalno labilne i adoloscente. Sama tema ove priče nije uopšte bitna, bitno je ono što ćete vi da zaključite iz par prostih rečenica i ništa više. Manje više to i jeste bitno, ono što vi kao ljudi zaključujete. To je jedino bitno i, mogu reći, to je jedina istina. Kako to? Prosto. Vi ste nešto, kao pojedinka, zaključili, onda pustite da to bude vaša istina, makar se ceo svet ne slagao sa vama. Ako vam se promeni mišljenje, nek se promeni, pa šta. I na to imate pravo. Potpuno pravo promene mišljenja, makar iza toga stajali kao blesavi pre te "izmene" u glavi. Šta vas briga?

Znate li vi koliko ste uopšte slobodni kao ljudi? Jel' ste svesni toga? Jel' ste svesni koju moć imate? Shvatate li suštinu svega toga? Jel' ste svesni toga da možete da budete i nesvesni svega? Koji je to dar koji čovek ima. Što ga onda ubiti moralnim normama, običajima, mišljenjima mnjenja, mišljenjima drugih ljudi i tako u beskonačnost? Toliko je prosto. Šta više, čak i po religijskim spisima, najveći Boži dar čoveku je slobodna volja. Kad pročitate sve te knjižurine, shvatićete da je to jedino i bitno i da se svi oni gresi, koji se pominju, kazne i razne ostale dogme, ne mogu uporediti, a šta više imaju i posrednu vezu, sa slobodnom voljom. To je ono što nas "razlikuje od anđela" u celoj toj priči.

Da ne pričamo o svim onim filozofima i likovima koji su ga nešto zakomplikovali oko pitanja postanka, života, smrti. Ta večna pitanja. O, nabijem ih na kurac ja baš. To je sve glupost. Jel' vidite vi to? Koga briga uopšte za sve to kad imaš ovo sad, ovaj momenat u kom sad čitaš ovu priču i ništa više. Ali baš ništa više. Imaš i prošlost, ali da citiram jedan od mojih omiljenih citata "last year is a history, tomorow is a mistery". Tako da koga briga i za tu prošlost. Prošla je, neće da se vrati. Može da te progoni, ali samo ako ti to dozvoliš. Ako sebi kažeš da imaš samo sad, taj momenat, onda ti ni prošlost ne može ništa. Tako da zajebite sve te naučnike i ne pitaj te se šta je smisao života. Odgovor je jako prost. Da živiš život kako znaš i umeš. To je sve. Živi život, čoveče, zato ti je dat.

Jel' ste li svesni vi ovoga o čemu ja pričam? Da ste slobodni i da je sve toliko prosto, a da je sve ostalo obična komercijalizacija života. Da je sve ostalo zasnovano samo na ekonomskoj strukturi, da bi vam se nešto prodalo. Bila to priča ili sladoled na štapiću, ista stvar. Trebati voda, vazduh i hrana kao osnovno, a sklonište i vatra, kao sekundarna stvar i to je to. To je sve, toliko je prosto. Ovo ostalo nam je u potpunosti nametnuto, rekoh malopre zašto. Pa evo, uzmimo moć kao primer. Moć, kao moć nad ljudima. Šta će ti, ako i svi ostali misle da su slobodni i u potpunosti svesni svojih osnovnih potreba? Ako tako čovek pogleda, morate priznati da ti ta ista moće netreba i da je ni nemaš onda. Upotpunosti bespotrebna, a još je u tom slučaju ne bi ni imao, a samim tim ne bi imao ni potrebu da je imaš. Evo nam zakomplikacije, ali neće ova priča da ode u tu stranu. Da ne pričam onda o nekim drugim stvarima. Slobodan si čoveče, tako da onda oslobodi samog sebe od potreba koje ti nisu potrebne, jer se nećeš time zaštititi, samo ćeš se zarobiti. Zarobićeš samog sebe.

Naravno da ova moja priča zvuči suludo i ne moguće u današnjem svetu. Nisam ja neki poludeli čudak, koji pokušava beznoge da nauči da hoda, ali vi ovo imate u sebi. Da, baš ovu spoznaju. To je u suštini onaj mali glas, ali baš mali, ako ne najmanji, koji vam stalno govori da nešto nije u redu. Zato ste se osetli svi da vam je priča iz filma Matriks poznata, čak i realna, jer jeste. Ne u tom Holivudskom zalud tripu, nego životno. Provaljujete koliko smo sami sebi izgradili zatvor? A tu onda leži i još jedan odgovor na još jedno pitanje. Znate ono kad se kaže, primera radi"Oni koji su...", pa onda neko pita "A ko su to oni?", a onda niko ne zna odgovor. Pa ti oni smo mi sami. Mi smo ti koji vladaju svetom. Ko može da vlada slobodnim ljudima? Ko može da vlada ljujdima kojima ništa netreba osim osnovnog, što im je već dato? "Sami sebi zaplićemo, sami sebi otplićemo...". To je stvarno sve. To je život i toliko je prosto. Morao sam ovo jednom da kažem. I naravno, da vi svi ovo znate, ali da li osećate i ako osećate zašto onda živite tako i zašto su vam misli takve kakve su? Probajte da stvarno ovo uzmete i prihvatite i eto rešenja i odgovora na sve probleme i pitanja koja imate. Koliko je jebeno prosto... Znam da je utopija, ali je suštinski tako i prosto je da boli koliko komplikujemo bez razloga. Ladno sam postao šareni, poludeli hipik... haha

1 comment:

jk said...

Napokon.Opušteno...