Sunday, October 3, 2010

I'm baaack!!!

I'm baaack!!! Nisam dugo pisao i to ne zato što nisam imao šta da kažem na ovom blesavom blogu, nego baš obrnuto. Imao sam i previše. Toliko toga se dogodilo od mog zadnjeg pisanija. Baš se dogodilo, a opet se ustvari ništa nije dogodilo. Sve to što se dešava oko nas su same gluposti. Ali u pravom smislu te reči. Gluposti ! Sve su to tolike gluposti da su nebitne i za tebe i mene i naše živote. Treba da kažem koje su to gluposti? Koji su to događaji? Neću da kažem, osvrni se sam čoveče, otvori oči i pogledaj sam. Gomila gluposti koje se gomilaju kao govna u septičkoj jami. Znate šta je još zanimljivo oko te septičke jame. Govna su uvek tvoja i od po nekog gosta koji ti je prošao kroz kuću.

Znam da se osećate umorno i nemoćno. Stvarno znam, jer vas gledam. To je ono što ja volim da radim. Da gledam ljude, da slušam ljude, da pričam sa vama. Sve ste luđi i luđi, majku vam jebem! Al' ste ludi, oca vam poljubim! Oca vam poljubim, a majku vam jebem?! Provalili razliku u psovkama? Jeste li? Lepo. I tako vam kažem, odlepili ste skroz. Ono, baš vam nije dobro u glavi. Neki od vas to izvaljuju, neki ne, ali zar je i bitno. A to me dovodi do vica koji sam čuo i koji fenomenalno opisuje vašu situaciju. Bleje veš mašina i frižider i proleće im bojler iznad glave. Tek će veš mašina frižideru "Brate, ovo nije normalno!!!". E to je situacija u kojoj se nalaziš čoveče. Meni je duhovito. Bole me uši dal' je tebi, čoveče! Ono, libo me rac najstrašnije. Shvataš!?

Vidiš, ja sebi dajem za pravo sve ovo da kažem zato što sam ja, bato, umetnik! "Kaži osam? Moj te baci iza Šar planine!". Vidiš koliko sebi dopuštam. Da ne poveruješ. Ovo sa umetnik je naravno šala. Ja sam "kurac na biciklu"! Provali kako moram sve jake rečenice da stavljam pod navodnike zato što citiram nečiji drugi tekst. Tužno? Nije. Budi umetnik u životu, šta god radio. Ne shvataj ništa ozbiljno, jer život je kratak da bi bio ozbiljan. Sve mora da prođe, a ti da brineš?! Jok, bato. Skontaj da je život umetnost, a da si ti umetnik tog vida umetnosti. Života! Zezaj se i uživaj. Uradi ono što sanjaš da uradiš. Stvarno ti kažem. Bar jebeno probaj da uradiš to o čemu maštaš. To što te čini srećnim. Nema više straha. Dosta je bilo, kreni i ovako su sve same gluposti oko tebe, zar ne?

Najbolji pokazatelj tog događaja koji nam se svima desio je... hmmm, kad bolje pomislim, svuda oko nas. Ali hajde da se uhvatimo za jednu stvar. Nemam pojma, može muzika, primera radi. Današnja muzika je potpuna reciklaža. U redu, to je istina. Neki Led Zeppelin je prokrvavio muda dok se probio. Svaka proba, smišljanje, svađe u bendu. Prodavanje duše đavolu, ubijanje dece. Postali su čak i Krolijevci da bi uspeli i bili zapamćeni. Sad se kaju i mole bogu, ali sve su žrtvovali da bi stigli dotle. I jesu, ostali su legende i pesme će im trajati zauvek. I? Mocart je imao sigurno veću muku nego oni i bar 5000 puta je genijalni od njih, ali je završio u grupnoj grobnici, da mu se sad samo mesto obeležava zajedno sa još ko zna koliko duša koje su zakopane na tom mestu. A šta imamo sad? Aj da uzmemo ultimativnog Davida Guettu. Hit za hitom. Keš keš stiže, majku ti jebem. A šta čovek radi? Uđe u studi, najmanje razduvane glave, ukrade sve što može od ovih prethodnih "mučenika", ubaci neki ritam, doda dobre ribe u spot i hit, bato, hit!!! Veliki sam ljubitelj elektronske muizike, da me ne bi pogrešno razumeli da sam možda jedan od onih zarobljenih likova u prošlosti i da je sve što je novo sranje. Nije! Ima tu kvaliteta kolliko hoćete, Ali momak kog sam spomenuo to sigurno nije. On reciklira. Ali nije mi poenta da ga pljunem, nego baš obrnuto! Bravo batice! Ti si David skontao, majku ti jebem! Skontao si da samo lelemudi u životu dobro prolaze. To je da čovek ne poveruje, ali podržavam i šta više, mislim da si upravu. Kratak je život za muku i "Tihog dona". Čemu sve to!?!?! I ovako su sve to same gluposti. Muka ni ne postoji. Muka je samo nama u glavama. Hajdemo ljudi da pratimo sve to, uhvatimo se u kolo i samo nastavimo da pevamo "... party... it's a party, let's party... and party...". Majku ti jebem, kako je prosto!

A šta ćemo sa onim "odelima" koji vole da vladaju svetom? Onima koji vladaju bankama, korporacijama, politikom, državama i samom planetom? Šta ćemo sa njima?! Ama baš ništa. To su pizde obične. I to uplašene pizde, veruj te mi na reč. Treba samo da ne obraćamo pažnju na njih i da vidite kako im ne bi bilo dobro. Kome treba moć? Pa samo onome ko se boji nekog drugog. Kontrola i sve te fore. E njih, treba samo ignorisati i znate kako bi nestali. Evo najprostije ideje. Hajde da jednom jedan mesec samo ne platimo struju, svi mi sa kojima oni "vladaju". A?! Kako im ne bi bilo dobro, majku ti jebem! Uplašene pizde bi pretile, ovo ono, ali onda mi opet sledeći mesec. Ali svi do jednog. Auuuu, koja bi frka pala. Mislite da bi nas isključili. Ne bi. Tad bi mi shvatili da je sve to naše . Toliko je prosto. Nije ovo utopijska priča na kraju, nego samo primer šta možeš da uradiš, čoveče. Možeš da ne budeš u septičkoj jami, ako to ne želiš. I nema izgovora!

A oko čega dižemo najveću frku? Novca! Ej, papira sa kojim ne može ni dupe dobro da obrišeš jer je lošeg kvaliteta za brisanje istog! Novca! Može li svet da se vrti oko imaginarnije stvari!?! I još da te njime, tim papirićima, drže na uzici, opalim te po guzici... hahahaha... nisam izdržao. Dosta od mene. Hvala, doviđenja i prijatno. "Ja ne poznajem vaše roditelje, to je žalosno" što bi rekao jedan veliki čovek. Moj otac.